Sudjelovalo je četrnaest svećenika. Voditelj duhovnih vježbi bio je profesor  dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu, prof. dr. Ivica Raguž. Kroz svakodnevna razmatranja, slavlje mise i pobožnosti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom svećenici su promišljali o supatnji, sućutnosti, suosjećanju („compassio“) prema bližnjima, posebno onima kojima su kao svećenici poslani – vjernicima, posebno bolesnima, opterećenima, onima koji pate, koji su opterećeni grijesima. Svećenici su na poseban način pozvani da tu patnju, bol, bolest koju drugi nose u sebi, preuzmu na sebe, tako će sebe osloboditi boli i bit će bliže samome Bogu koji s čovjekom zajedno pati i zajedno suosjeća. A primjer nam je svima dao s drva križa pod kojim je zajedno s njim supatila i Blažena Djevica Marija, istaknuo je dr. Raguž. Najbolji primjer sveca, svećenika i redovnika, koji je znao patnju i bol preuzimati na sebe, bio je sveti Honorat čiji su primjer slijedili kroz povijest mnogi sveci, pojasnio je voditelj.

Trećeg, završnog dana, promišljao je o poroku potpuno suprotnom suosjećanju – a to je acedija (ili akedija) – potištenost duha, tupost, tjeskoba srca, koja često znade zahvatiti i svećenike, kao i redovnike i redovnice. Da bi se pobijedilo acediju potrebna je postojanost, ustrajnost, napose molitva, kao i svakodnevni tjelesni rad. K tome se još može dodati i misao na smrt, a kad ništa ne pomogne, potrebno je potražiti svećenika, duhovnika koji će svojim savjetima pomoći, pojasnio je prof. Raguž.

Duhovne vježbe završile su euharistijskim slavljem koje je predvodio prof. Raguž, a koncelebriralo je četrnaest svećenika iz nekoliko dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. U skladu s temom duhovnih vježbi bila je i homilija, u kojoj se dr. Raguž osvrnuo na život i svetost svete Rite te je rekao: „Prisjećamo se omiljene svetice – svete Rite. Bila je neobična ratnica, nastojala je osvojiti svijet. Oružje svete Rite bio je križ Isusa Krista. Ona se borila oružjem križa, a to je oružje patnje. To se vidi i u njezinom životu. Odgojila je svoju djecu da se ne osvećuju za smrt svojega oca. Učila ih je praštanju i ljubavi, da na patnju odgovaraju ljubavlju. Smrću njezine djece patnja je bila još veća.“

Pojasnio je zatim da je za svetu Ritu pobožnost značila život u poslušnosti. „Po primjeru sv. Rite zalijevaj tu svoju osušenu dušu da procvate poput suhog drveta. Patnja je važna da ostanemo u Kristovoj ljubavi i ljubavi bližnjih. Ona nas poziva da budemo duhovni ratnici, da se borimo križem. Isus je pokazao svoju ljubav patnjom. Patnja je najuzvišeniji oblik nasljedovanja Isusa Krista“, naglasio je, između ostalog, propovjednik.