Susret koji je odobrio papa Franjo na prijedlog canterburyjskog nadbiskupa i primasa anglikanske zajednice Justina Welbyja zamišljen je kao duhovni, ekumenski i diplomatski pothvat. Riječ je o prilici za susret i pomirenje u duhu poštovanja i povjerenja za one koji u ovom trenutku imaju posebno poslanje i odgovornost za razvoj Južnoga Sudana, u kojem je 2013. godine počeo krvavi građanski rat i tijekom kojeg je poginulo najmanje 400 tisuća ljudi, napomenuo je kardinal Parolin, prenosi Vatican News.

Na susretu sudjeluju članovi Predsjedništva Republike Južni Sudan koji su u rujnu prošle godine u Addis Abebi potpisali sporazum i na temelju tog Obnovljenog sporazuma o rješavanju sukoba u Južnom Sudanu preuzet će službene dužnosti 12. svibnja; među njima je Salva Kiir Mayardit, predsjednik Republike, potpredsjednik Riek Machar i drugi. Prisutni su i članovi Vijeća Crkava Južnog Sudana zajedno s propovjednicima na tom susretu, ugandskim nadbiskupom Johanom Baptistom Odamom i predsjednikom Konferencije viših redovničkih poglavara Afrike i Madagaskara isusovcem Agbonkhianmegheom Orobatorom.

Nadbiskup Welby zahvalio je Svetom Ocu za gostoprimstvo u njegovu domu i istaknuo njegovu brigu za Južni Sudan s nadom da će Duh Sveti sići na sve vođe te zemlje. Podsjetio je također na zauzimanje tajnika za odnose s državama nadbiskupa Paula Rcharda Gallaghera, koji je krajem ožujka posjetio Južni Sudan.

O. Orobator u nagovoru se usredotočio na istinsko značenje duhovnog susreta koji treba shvatiti kao vrijeme susreta s Bogom ili, još bolje, kao vrijeme u kojem nas Bog može susresti. Gospodin nam govori ovdje a ne putem mobilnog telefona, niti putem Twittera, Facebooka, Instagrama; nego ovdje na putu ozdravljenja, pročišćenja i poslanja kao rukotvorca mira. Pozvao je sudionike da govore jedni drugima iz dubine srca, prosvijetljeni Duhom, ne zaboravljajući 13 milijuna stanovnika Južnog Sudana kako bi mirovni sporazum prije svega bio potpisan u njihovim srcima. Zatim se isusovac osvrnuo na nacionalnu himnu Južnog Sudana „South Sudan Oyee!“ potičući sudionike da je tijekom susreta recitiraju i slušaju. U njoj se Bog dvaput spominje, na početku i na kraju. Ljudi Južnog Sudana ljudi su vjere koji jednoglasno mole, slave i izražavaju povjerenje Gospodinu, u miru i skladu.

Najveća prirodna i druga bogatstva zemlje nisu zemlja, voda ili nafta, nego ljudi. O. Orobator podsjetio je na dan neovisnosti koja je proglašena u Kartumu 9. srpnja 2011. godine. Svi građani Južnog Sudana, svake etničke pripadnosti, bili su radosni, oduševljeni, slavili su jer je rođena nacija, nadajući se miru, pravdi, napretku i slobodi. Ipak, u zemlji danas ima 7 milijuna ljudi, gotovo polovica stanovništva, koji trpe krajnju glad, a škole napuštaju zbog nasilja među zajednicama i plemenima.

Četiri milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoj dom, tražeći utočište u izbjegličkim kampovima, istaknuo je propovjednik i pozvao da obnove san nacionalne himne, nadilazeći neprijateljstva i nerazumijevanja, birajući između rata i mira, birajući život, odlučujući se za pomirenje koje nije samo osobno, nego i nacionalno. Na kraju je o. Orobator pozvao sve sudionike na molitvu koja se nastavila u kapeli Doma Svete Marte.