Uz biskupa su koncelebrirali generalni vikar don Nikola Menalo i župnik Župe svetog Ante Padovanskog Ploče – Tepčići i bilježnik biskupijskog crkvenog suda u Mostaru don Davor Berezovski. U ime mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića, riječi pozdrava uputio je don Menalo.

Obraćajući se okupljenim đakonima, biskup Relota je u propovijedi potaknuo na duboku zahvalnost Bogu za poziv koji im je uputio, ali uz svijest da čak ni njihov odgovor, „Evo me!“ Gospodinu nije vlastito, već plod Božje milosti.

Govoreći dalje o važnosti ispravnog razumijevanja osobnog odaziva na Božji poziv, upozorio je da se početni žar i radosno „da“ s vremenom može početi doživljavati kao vlastita zasluga zbog čega – kako je posvijestio – postoji napast da se druge počne gledati „s visine“.

Kazao je kako zbog toga dolazi do gubitka povezanosti s milošću i s ljubavlju Božjom, što se onda odražava i u njihovom pastoralu jer „ako sam zahvalan i ako sam shvatio da je to zvanje Božje, na to moram i odgovoriti svojim djelovanjem, svojim životom“.

Pojasnio je nadalje da đakonat nije samo usputna faza do svećeništva, već služba, kao što je i samo svećeništvo. Dodao je da je đakon pozvan biti „tihi radnik“ čiji trud možda nije uvijek javno prepoznat ili cijenjen, ali svakako ima značajan doprinos.

Istaknuo je da tko ne pronađe radost u služenju kao đakon, neće je naći ni kao svećenik jer bit ostaje ista: odgovorno i radosno služenje Bogu i ljudima.

Nakon završetka mise uslijedilo je kratko predstavljanje biskupije i katedrale te je upriličeno zajedničko druženje i razgovor u prostorijama biskupije.

U poslijepodnevnim satima đakoni su se uputili u obilazak Caritasa hercegovačkih biskupija i crkvenog suda. Završni susret za taj dan održan je uz večernju molitvu u samostanu sv. Petra i Pavla gdje ih je dočekao provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.