Dušni dan na pulskom Gradskom groblju

Misa je, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta održana u jednoj od većih kapela na novom dijelu groblja.

Za predvođenje liturgijskog pjevanja, kao i za kompletnu organizaciju mise na groblju, na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan, ove je godine bila zadužen Župa sv. Pavla ap., na čelu sa župnikom, ujedno i pulskim dekanom, preč. Milanom Mužinom.

Posvješćujući važnost spomena svih pokojnika u ljudskim životima, vlč. Catary je rekao „dok molimo za njih naš pogled i razmišljanje našega srca ide prema smrti, smislu života. A ovaj naš život koji je takav kakav je, podsjeća nas da smo putnici, da hodimo u vjeri i da znamo koja je naša polazna točka, ali ne znamo kraj. Danas nas Crkva, kao naša majka poziva da gledamo očima vjere, jer u protivnom postavljamo pitanja: ‘zašto uložiti trud, zašto dati sebe, zašto praštati, ako sve završi u grobu bez odgovora.“ U tom je duhu naglasio kako su svetkovina Svih svetih i blagdan Dušni dan „odgovor na krik koji nosi svaki od nas za smisao vlastitoga života.“ „Stoga“, nastavio je propovjednik, „ovo slavlje dolazi kao odgovor na naše traženje, smisao ovoga života, jer pozvani smo ne zadovoljavati se odgovorima koje daje duh svijeta u kojem živimo, već da budemo otvoreni Riječi, jer ‘Otkupitelj moj živi’. A On nije ostao indiferentan pred našom situacijom, pred našom patnjom, već je to preuzeo na sebe. Sam je rekao ‘nisam došao vršiti svoju volju, nego Onoga koji me posla, a to je da nikoga ne izgubim, već tko dođe k meni da ga spasim, i da ga uskrisim u posljednji dan’. Uistinu, Krist je došao da nas izvadi iz smrti. Iz svoje ljubavi vlastitom žrtvom na križu dao je odgovor i otvorio nam pristup životu vječnom.“

Propovjednik je podsjetio „da smo mi njegovi po krštenju i on ne želi da se itko izgubi, ali isto tako da se ne izgubi išta od onoga što smo učinili, da se ne izgubi patnja, suze, već da čitav čovjek bude spašen u Njegovoj ljubavi.“

„Neka nam Gospodin pomogne da ga možemo vidjeti, da svatko tko ga vidi vjeruje u Njega i ima život vječni. Pomislimo na učenike koji su išli u Emaus: razgovarali su s njim, ali ga nisu mogli vidjeti od tolike tuge radi smrti dragog prijatelja. No, mogli su ga prepoznati radi Njegove Riječi i po lomljenju kruha“, rekao je propovjednik te na kraju homilije posvijestio kako „Gospodin poput ovih kamenih ploča na grobovima s uklesanim imenima, želi u kamen našega srca uklesati nadu u uskrsnuće i život vječni, jedno drugačije svjedočanstvo koje širi obzor. Stoga neka nam groblje gdje slušamo Kristove riječi ‘ja sam uskrsnuće i život’ u nama otvori oči, da Ga vidimo i prepoznamo“.

Na kraju misnoga slavlja preč. Mužina zahvalio je svima na sudjelovanju, a predvoditelj je tradicionalno blagoslovio grobove.