Misu su koncelebrirala još osmorica svećenika, a kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi. Misno slavlje biskup je počeo riječima molitve „Povedi me Gospodine putom vječnim“ želeći da se tom molitvom ispune srca vjernika te je nastavio: „Naše su oči uprte u Gospodina i u naše vječno spasenje, koje danas osobito molimo za sve naše drage preminule. Ali sada na zemlji svoje korake upravljamo prema Gospodinu, moleći snagu da se odazovemo na put obraćenja uvijek u radosti koju nam daje Kristova milosrdna ljubav.“

U homiliji je biskup uputio na zadivljujuću povezanost svih otajstva kršćanske vjere iz koje proizlazi i spomen i molitva za sve preminule i na nju se čvrsto oslanja. Prisjetio se nedavnog krštenja šestero djece u katedrali i poziva svima nazočnima da osvježe svoj krsni poziv, tj. obnove prihvaćanje da je krštenje događaj preporođenja kojim se povezuje i ucjepljuje u Kristov život.

Spomenuo se i krizmanika koji na pitanje „Što će se s nama – u svjetlu kršćanskoga navještaja – na kraju dogoditi?“, jasno i jednostavno kažu: „Pa, uskrsnut ćemo!“ te je nastavio: „Prema uskrsnuću je usmjeren naš život. To je osnovna ‘boja’, temelj na kojem se gradi sva naša vjera, koja rasvjetljuje i dolazi ususret realizmu našeg ljudskog života, osobito rasvjetljujući istinu naše prolaznosti i smrtnosti. Mudrost nam jasno kazuje – čovjekova smrt nije privid. Snaga našega spomena, zahvalnosti i ljubavi prema pokojnima istinski je vrijedna i dragocjena, No, umrloga – u pravom smislu – ne mogu uskrsnuti naša sjećanja. Istina uskrsnuća računa s Božjim djelom, u potpunosti se oslanja na istinu da nam je darovano zajedništvo s Bogom.“

Spomen svih vjernih mrtvih biskup je osvijetlio upućujući i na godinu jubileja 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga rekavši: „U zadivljujućem primjeru Franjine smrti, njegova ‘prijelaza u Očevu kuću’, odjekuje Kristova Pasha, temelj kršćanske nade, u kojoj i pred samom smrću, kad se čini da sve završava i nestaje, imamo sigurnost da ‘smo u krštenju pokopani zajedno s Kristom i da po njemu, Uskrslom primamo dar novog života, koji ruši zid smrti i čini je prijelazom u vječnost’ (usp. Bula Jubileja 2025.).“ Uputio je mons. Ćurić i na Katekizma katoličke Crkve koji u naslovu „Posljednji Vazam kršćana“ razlaže pitanje smrti.

Homiliju je biskup zaključio tumačeći naviješteno čitanje iz Knjige o Jobu: „Naš je izbavitelj Krist Gospodin, Bog koji se prignuo k nama, do kraja, sve do smrti na križu. Onaj koji nas je otkupio cijenom svoje krvi i ne prestaje nam objavljivati ‘lice milosrdnoga Oca’“, te je pozvao sve nazočne da u to otajstvo uključe svoju zagovornu molitvu za pokojne. „Molimo da ih neizmjerna ljubav Božjeg milosrđa očisti od grijeha, a u nama, koji smo na zemaljskom putu, da se obnovi odaziv Kristovu pozivu na obraćenje – da i po našem svjedočanstvu, unatoč sjenama grijeha i zla, u svijetu jasnije odjekuje radosni navještaj Božjega kraljevstva i besmrtna nada uskrsnuća.“

Na misnom slavlju pjevao je Mješoviti katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić, MA, izvijestili su iz Đakovačko-osječke nadbiskupije.