Sudjelovali su i djelatnici Sveučilišta: svećenik i psihoterapeut dr. Josip Bošnjaković te voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba dr. Anita Dučkić Sertić, koji su kratko predstavili djelovanje koje se bavi prevencijom i edukacijom.

Na početku je rektora Tanjića i goste pozdravio uime Generalnog konzulata i uime cjelovite hrvatske diplomatske mreže u SR Njemačkoj, u svoje osobno ime i uime djelatnika Konzulata generalni konzul dr. Ivan Bulić, koji je i sam, prije nego je postao generalni konzul bio docent na tom Sveučilištu, koji je tada bio peti zaposleni. Prije gostovanja u Düsseldorfu, rektor Tanjić i suradnici su održali radne sastanke s odgovornima u „Renovabis-u“ – Akciji solidarnosti njemačkih katolika s ljudima u srednjoj i istočnoj Europi u Freisingu i s odgovornima u Humanitarnoj ustanovi Katoličke Crkve u Njemačkoj za pomoć potrebitoj djeci u svijetu („Kindermissionswerk. Die Sternsinger“) u Aachenu.

Generalni konzul ujedno je podsjetio kako je papa Benedikt XVI. za svoga pohoda Republici Hrvatskoj 2011. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu istaknuo početak djelovanja Hrvatskoga katoličkog sveučilišta kao znaka nade. Organizator toga dijela u Kazalištu je bio upravo dr. Tanjić. Također je zamolio rektora HKS-a da prenese pozdrave Hrvata Sjeverne Rajne i Vestfalije, Generalnog konzulata i cjelovite hrvatske diplomatske mreže u SR Njemačkoj velikom kancelaru Sveučilišta, zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, kao i zaposlenicima i studentima na HKS-u.

Rektor Tanjić je na početku predavanja zahvalio kolegi i prijatelju, dr. Buliću na pozivu, kao i svima okupljenima.

„Svećenik sam Zagrebačke nadbiskupije i drugi sam po redu rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Prvi je bio pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Ivan Šaško. Hrvatska ima puno toga dobroga, ali ima i puno izazova i poteškoća. Jedan od razloga zašto je nastalo Hrvatsko katoličko sveučilište se vidi kroz činjenicu da smo 90-ih godina prošlog stoljeća mislili da će određene promjene u drušvu doći čim je stvorena država Hrvatska. Međutim, mislim da smo svi pomalo zaboravili ili zapostavili ,pa i u Crkvi, da nema promjene države ako nema promjene društva. Stvorili smo državu, što je rekao naš prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, i ona je važna, ali se čini da nismo uspjeli društvo transformirati i posložiti kako treba.Da bi se društvo posložilo, tu je pitanje i škola, obrazovanja, kulture, znanosti, medija i slično.

I Crkvi je trebalo neko vrijeme kako bi shvatila da unatoč pojedincima koji oko svega nastoje, stvari se ne mijenjaju ako strukture onemogućuju te promjene. Smatralo se da je potrebno napraviti jednu instituciju koja bi podržavala taj drukčiji duh i koja bi bila doprinos pluralizaciji hrvatskog društva. Kad me pitaju čemu Hrvatsko katoličko sveučilište jer imamo dosta sveučilišta u Hrvatskoj. Na Sveučilištu u Zagrebu studira oko 65 tisuća studenata, a na Zagreb i Zagrebačko sveučilište u odnosu na cijeli broj studenta u Republici Hrvatskoj, otpada više od 50 % studentske populacije u Republici Hrvatskoj.

Kasnije su osnovana i osnažena i druga sveučilišta u Hrvatskoj. Hrvatsko katoličko sveučilište je osnovala Zagrebačka nadbiskupija na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem 2006. godine. Trebale su pune četiri godine da ono zakonski započne s radom. Kad sam došao na mjesto rektora, na našem je Sveučilištu ukupno bilo zaposleno 17 osoba. Imali smo jedan studijski pravac – i bilo je ukupno osamdeset studenata. Sada ima 1500 studenata, šest sveučilišnih odjela i fakulteta, među kojima je i medicina, što smatramo jednim od najvećih uspjeha koji smo ostvarili. Danas je na Sveučilištu stalno zaposlenih 170 do 180 te imamo oko 70 vanjskih suradnica i suradnika.

Prostor Sveučilišta je Crkva dobila zamjenom – tako da je taj prostor doživio trasformaciju od bivše vojarne u Sveučilište. Dobro je da je vojarna na takav način postala učilište, što je pozitivan znak. Tu je Zagrebačka nadbiskupija uložila dio svog novca, dakle ne onog kojeg dobiva iz proračuna, za obnovu jednog dijela kampusa, ali se Sveučilište financira na temelju međunarodnog ugovora i državnog proračuna u dijelu plaća zaposlenika, što je najveći izdatak, a sve drugo financiramo iz vlastitih sredstava ili Crkva nalazi sredstva. Ono se vodi kao privatno Sveučilište u Republici Hrvatskoj, a s druge strane naši studenti ne plaćaju velike školarine, što je doprinos Crkve odgoju i obrazovanju“, kazao je rektor Tanjić.

Potom je nastojao odgovoriti na pitanje u čemu je posebnost toga Sveučilišta.

„Sve studente znamo gotovo po imenima. Intenzivno radimo s njima. Susrećemo se s roditeljima koji žele da njihova djeca kod nas studiraju i da se kod nas osjećaju sigurno. Znaju da ćemo ih ispravno usmjeriti, a uz znanja, mi ih učimo i o vrijednostima. S druge strane stvarno nastojimo djelovati znanstveno, nastavno i pedagoški. Malo smo Sveučilište koje je prihvaćeno u rektorskom zboru, ministarstvu, mnoge kolege djeluju u stručnoj javnosti. Naši studenti imaju relativno dobru zapošljivost. Naši studenti sestrinstva, psihologije, komunikologije, društvenih znanosti i slično nalaze svoj put. Nažalost, isto su neki otišli vani iako ih učimo i govorimo im koliko je važno ostati u Hrvatskoj, nositi se s problemima, a opet vjerujemo kako god idu da će biti kvalitetni ljudi. Imamo i dva doktorata – iz povijesti i sociologije.

Na Sveučilištu djeluje i sveučilišni kapelan, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i jako smo na tome zahvalni. Drago mi je da se mreža katoličkih škola u Hrvatskoj širi, što je jako važno, i to od dječjih vrtića do osnovnih i srednjih škola. Imamo izvrsnu suradnju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Vladom Republike Hrvatske. Do rujna 2024. bit će gotov studentski dom, koji će moći primiti 150 studenata, a obnavljamo i druge objekte. Planiramo i studij prava i softverskog inženjerstva i društvene primjene. Nakon toga se mislimo vratiti također onom što je važno, a to je hrvatski jezik i književnost. Svima će nam biti najveći izazov gdje ćemo ubuduće naći studente. Bez obzira što o tome mislili, Hrvatska će ući u fazu da će studenti morati dolaziti iz vana“, zaključio je predavanje dr. Tanjić.

Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Josip Bošnjaković, uz brojne druge aktivnosti, aktivan je i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i to u zaštititi maloljetnika unutar Crkve kao reakcije zlostavljanja koja su se događala, pa je tako uz pomoć „Renovabisa“ i Hrvatske biskupske konferencije pokrenut Centar za promicanje dobrobiti ranjivih osoba pri Sveučilištu, kako bi se, istaknuo je, vodila briga o sebi i drugima. Osnovali su i udrugu Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja. „Htjeli bismo da ta savjetovališta budu u svim većim gradovima u Hrvatskoj“, kazao je te je okupljene uputio na mrežnu stranicu Udruge, na kojoj se o svemu može više saznati.

Dr. Anita Dučkić Sertić je u službi voditeljice Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba od 1. rujna 2022. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Centar je započeo s radom 1. ožujka 2021. te se, kako je istaknula, razvija u pozitivnom pravcu. „Imali smo preko 13 različitih edukacija u više hrvatskih gradova. U edukaciji je sudjelovalo više od 300 osoba. Također na odsjeku za psihologiju na našem Sveučilištu držimo tri izborna kolegija i imamo vrlo visoku posjećenost studenata na našim kolegijima. U interesu nam je pomoći preventivno svima onima koji rade s djecom i mladima ili s ranjenim osobama kako bi prepoznali prisutnost nasilja, zlostavljanja i da bi se to spriječilo. U ovoj godini već imamo dogovoreno osam edukacija“, kazala je.

Nakon predavanja razvila se diskusija, a generalni konzul gostima je uručio prigodne darove.