Dvojica župnika katedralne župe u Đakovu uvedena u službu
FOTO: djos.hr // Uvođenje u službu katedralnih župnika u Đakovu
Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u nedjelju, 18. kolovoza tijekom večernjeg misnog slavlja u đakovačkoj katedrali u službu je uveo dvojicu župnika: Ivana Lenića kao župnika moderatora i dr. Ivana Kunčevića kao župnika in solidum, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U koncelebraciji su uz novoimenovane župnike sudjelovala još sedmorica svećenika, a posluživali su đakovački bogoslovi.
Nadbiskup je predstavio dvojicu župnika rekavši da je župnik Lenić već posljednje tri godine bio katedralni župnik, a dr. Kunčević župni vikar te župe prije odlaska na studij u Rim. Potom su pročitani dekreti o njihovu imenovanju župnicima Župe Svih Svetih u Đakovu, a novoimenovani župnici su pred nadbiskupom, članovima župnih vijeća i narodom Božjim obnovili svoja svećenička obećanja koja je nadbiskup zaključio blagoslovnim molitvom.
Nadbiskup je homiliju temeljio na naviještenim liturgijskim čitanjima 20. nedjelje kroz godinu te je rekao: „Čudesno umnoženje kruha za njega je bila samo najava ustanovljenja otajstva euharistije. Danas Isus govori o tome da je poslan prinijeti vlastiti život i onaj koji ga želi slijediti mora mu se osobno pridružiti sudjelujući u njegovoj žrtvi ljubavi. Poručuje da je on sam, da je njegovo tijelo kruh, kojega treba blagovati. Da njegovi učenici mogu imati u sebi njegovu ljubav – a to je presudno – trebaju biti sjedinjeni s njim, hraniti se njime i njegovim evanđeoskim idealima i vrednotama te se tako sjedinjeni s njim pozvani u svijetu nastaviti njegovo otajstvo spasenja.“
Nadalje govorio je o Isusu koji je čovjeku bio blizu, bio je prisutan u životu ljudi oko sebe, a ljudi su osjetili tu neizrecivu kvalitetu njegove raspoloživosti za druge te njegovu ljubavi i darivanja svakom čovjeku. Svatko se uz njega osjećao prihvaćen i voljen. Nitko nije imao dojam da ga je Isus olako uzeo ili površno slušao. Isus je znao slušati što mu ljudi govore, znao je čuti i misli srca jer je bio čovjeku blizu, zainteresirano okrenut prema svakome koga je susreo.
Nadbiskup je protumačio i nesvakidašnji čin uvođenja dvojice župnika u jednu župu rekavši da se time želi mijenjati poimanje i perspektiva župničke službe te uz poimanje župe kao teritorijalne jedinice, a župnog pastorala kao uslužne djelatnosti, još snažnije istaknuti i podcrtati važnost i pastirske službe župnika kao duhovnog pratitelja, sugovornika, osobe od osobnog povjerenja, ispovjednika i pastira koji kao Isus oko sebe okuplja, poučava, izgrađuje i prati pojedine skupine vjernika. Naglasio je: „Vaša je župa velika te je potrebno da vam se za redoviti život i pastoralni rad dodijele dvojica svećenika i da se u život župe svojom pomoći uključuju i drugi svećenici. K tome ste i katedralna župa, koja mora biti otvorena i za druge vjernike, koji u značajnom broju – iz Đakovštine i iz drugih župa iz čitave Nadbiskupije, ali i naši vjernici iz hrvatske dijaspore u inozemstvu rado i često dolaze u našu katedralu te se ovdje u katedrali žele ispovijediti i primiti druge sakramente te sudjelovati ovdje u katedrali u euharistijskom slavlju. Katedrala zato mora imati na raspolaganju ispovjednike, a među njima i svećenika koji od biskupa ima posebnu ovlast odrješivanja od pridržanih grijeha.“
Imenovanjem dvojice župnika željelo se još snažnije, uz teritorijalno-administrativnu, istaknuti i pastirsku dimenziju župe te važnost poosobljenog pastoralnog pristupa vjernicima i sustavnog praćenja te duhovne formacije župnih suradnika i pojedinih skupina vjernika u župi. Kad su u župi dvojica (ili čak i više) svećenika župnici in solidum – sužupnici u istoj župi, onda se snažnije ističe da su njih dvojica braća koji se zajednički svojim pastirskim srcem daruju istoj župnoj zajednici, koji se kao braća uzajamno dogovaraju i zajednički planiraju župno pastoralno djelovanje, solidarno dijele sve brige i obveze u župi, i solidarno jedan drugoga zamjenjuju te i jedan i drugi pritom jednako imaju sve župničke ovlast. Obojica su jednako nadbiskupova produžena ruka i srce u župnoj zajednici.
Homiliju je mons. Hranić zaključio riječima: „Vaši smo pastiri, ali smo zajedno s vama pred Bogom i mi samo vjernici, potrebni Božjeg milosrđa, dobrote i ljubavi te vaše podrške, pomoći i bratske ljubavi. Naše je svećeničko pastirsko poslanje da vas volimo, da za vas živimo, da vam darujemo sebe i svoj život po Isusovu primjeru i da se trudimo biti vam bližnji, koji imaju vremena za vas, koji vas slušaju, razumiju i koji su vam podrška.“
Župnici Lenić i Kunčević su potom ispovjedili vjeru, a narod je kao znak da s njima dijeli tu istu vjeru i da im želi biti podrška, između pojedinih dijelova uglas kliktao: Vjerujem. Amen!
Na kraju misnoga slavlja vjernicima se obratio župnik Kunčević koji je između ostaloga rekao: „Ne želim živjeti u svom svijetu. Želim živjeti s vama i za vas. Moj svećenički svijet tek u povezanosti s vašim dobiva konkretan smisao.“
Uime župljana zahvalu i pozdrav nadbiskupu te dobrodošlicu obojici župnika izrekla je članica Župnog pastoralnog vijeća Josipa Hrehorović, a djevojčice Ruža Kovčić, Gabrijela Vitovski i Doris Radat su im predale cvijeće u znak ljubavi, zahvalnosti i župnoga zajedništva.
Svečanosti euharistijskog slavlja uvođenja dvojice župnika u službu pjevanjem je pridonio zbor Santo uz glazbenu pratnju Vlatke Kladarić.
