Edukacija „Uvod u zaštitu i dobrobit djece i ranjivih osoba“ za dubrovačke svećenike, vjeroučitelje i djelatnike učeničkog doma

Predavačica je bila dr. sc. Anita Dučkić Sertić, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Na početku susreta sve je pozdravio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan te im prenio pozdrave dubrovačkog biskupa. Predavačica je u riječi pozdrava uz ostalo kazala kako vjeruje da će ta edukacija doprinijeti proširivanju znanja sudionika, ali i sprječavanju zlostavljanja ne samo unutar Crkve odnosno klera, nego na svim razinama društva, a zlostavljanja se događaju i u našim obiteljima.

U prvom izlaganju „Granice u odnosima“ predavačica je pojasnila značenje tih granice koje govore gdje jedna stvar počinje, a druga završava, upozoravaju gdje treba stati te definiraju osobnost, identitet, odgovornost i kontrolu. Skrenula je pozornost na to kako zdrave granice u odnosima stvaraju međusobno poštovanje među pojedincima, pomažu u poštovanju osobnog prostora, pomažu u razumijevanju ograničenja, potiču pojedince slobodno misliti, osjećati i djelovati te pomažu u komuniciranju vlastitih potreba i ograničenja. One čuvaju od kontrole i manipulacije, čuvaju od samosabotaže i poništavanja vlastitog integriteta i osobnosti, potiču poštovanje autoriteta i nadređenih.

Dr. Dučkić Sertić je naglasila kako su granice u odnosima važne jer su one oblik skrbi i brige o sebi, način brige o vlastitom mentalnom zdravlju, samopoštovanje, osiguranje osobne dobrobiti i dobrobiti drugih. Istaknula je i kako nije problem često postaviti granicu nego je održati.

Potom je detaljnije govorila o raznim vrstama granica poput emocionalnih, intelektualnih, fizičkih, financijskih, seksualnih, vremenskih, duhovnih i/ili vjerskih granica. Istaknula je granice o kojima se ne može pregovarati, ali i sposobnost pomicanja granica te je posebno govorila o važnosti granica u odnosu na djecu i mlade. Zaključila je kako se osobe s loše postavljenim granicama obično može staviti u dvije skupine: one koji preuzimaju previše odgovornosti za emocije ili djela drugih osoba ili one koji očekuju da drugi preuzmu previše odgovornosti za njihove emocije ili djela. Potaknula je okupljene na postavljanje zdravih granica u odnosima, a na tome se može uvijek raditi.

U drugom predavanju pod nazivom „Vrste zlostavljanja i posljedice zlostavljanja“ predavačica je dala pregled i primjere raznih vrsta zlostavljanja te je naglasila kako se mlade osobe ne mogu same nositi s nasiljem ako su mu izložene. Objasnila je što se sve podrazumijeva pod zanemarivanjem odnosno pod zlostavljanjem te progovorila o uzrocima zlostavljanja kao i o indikatorima određenih zlostavljanja kod djece.

Navela je podatke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. koji kažu kako je četvrtina svih odraslih fizički zlostavljana tijekom djetinjstva te da je jedna od pet žena i jedan od trinaest muškaraca seksualno zlostavljani tijekom djetinjstva.

Sudionici skupa također su mogli više čuti o prepoznavanju rizičnih i zaštitnih čimbenika, o razumijevanju moći u crkvenim i društvenim institucijama te o tome kako dalje nakon zlostavljanja. Okupljeni svećenici su kroz rad u skupinama i razgovor s predavačicom mogli izraziti svoja razmišljanja i dobiti dodatna pojašnjenja o podtemama susreta.

Dan ranije sličan skup je održan za vjeroučitelje te djelatnike učeničkog doma.

Ovi edukacijski susreti su organizirani u suradnji Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Učeničkog doma „Paola di Rosa“ i Dubrovačke biskupije.