"Eharistijom - služimo čovjeku"

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić objavio je 4. kolovoza svečani Proglas Euharistijskoga kongresa Zagrebačke nadbiskupije, kojega će središnje slavlje biti u Zagrebu u subotu 1. listopada 2000. Taj su Proglas svećenici pročitali vjernicima na misama svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velike Gospe.

Draga braćo i sestre u utjelovljenom i euharistijski darovanom Isusu Kristu!
U godini Velikoga jubileja posebnu pozornost pridajemo euharistiji, prema onomu što je u buli najave “Otajstvo Utjelovljenja” napisao papa Ivan Pavao II., tj. da je ova godina “izrazito euharistijska”. Štoviše, možemo reći da su dani pred nama vrhunac slavlja jubilejske godine u zagrebačkoj nadbiskupiji. Zagrebačka će Crkva svoj euharistijski kongres proslaviti 1. listopada 2000. u Zagrebu. Budući da ne želimo da se to slavlje ograniči na samo jedan dan, baš kao što je to potrebno kod svakoga euharistijskog slavlja, i za ovu “nadbiskupijsku euharistiju” potrebna je priprema za slavlje i spremnost za donošenje plodova nakon slavlja. To je i razlog zbog kojega smo sadržaj ovoga crkvenog događaja saželi u znakovite riječi: euharistijom – služimo čovjeku.
Neposredna priprema za kongres odvijat će se tijekom mjeseca rujna, nadovezujući se na daljnju pripremu koju smo imali u korizmenim danima ove godine. Budući da svako liturgijsko slavlje postaje posebnim vremenom i mjestom u životu kršćana, ono je prepoznatljivo ponajprije po nedjelji koja je povlašteni kršćanski dan. Taj dan izražava naš identitet, a u svjetlu njegova značenja želimo naviještati novost Kristova vazma. Kroz četiri rujanska tjedna usredotočit ćemo se na molitvu i razmišljanje o odnosu euharistije i nedjelje, poglavito na nedjeljnim misama. Prva nedjelja bit će obilježena euharistijskim odnosom prema Stvoriteljevu daru, druga zahvalom za dar Krista uskrsnuloga i Duha Svetoga, treća okupljanjem crkvene zajednice, a posljednja euharistijskom radošću, odmorom i solidarnošću. Dakle, od Božjega djela stvaranja, preko otkupljenja u djelu Isusa Krista i Duha Svetoga – koje se nastavlja u Crkvi – do zajedništva među ljudima koji kao “euharistijski ljudi” postaju svijetu: sol, kvasac i kruh novoga života.
Posljednji tjedan, od ponedjeljka 25. rujna, do subote 30. rujna, uoči samoga slavlja u Zagrebu, okvir je ponajprije za službe Božje riječi s različitim tematskim naglascima. Upravo je posljednja nedjelja pripreme, 24. rujna, prijelaz u drugi dio naslova – služimo čovjeku. U prva tri dana tjedna prije euharistijskog kongresa, kao kršćanski vjernici, želimo posvijestiti i oživotvoriti one vrednote koje se tiču svakoga čovjeka u sadašnjem trenutku povijesti, a osobito su na srcu svih koji su rođeni na novi život u Kristu: mir i dijalog, vrijednost ljudskoga života i dostojanstvo čovjeka.
Trodnevlje prije euharistijskoga kongresa, 28. – 30. rujna, još će jedanput prizvati trojstvenost trogodišnje pripreme za Veliki jubilej, stavljajući u prvi plan osobe Presvetoga Trojstva. Četvrtak je u svjetlu naslova: “Isus Krist – put euharistijske ljubavi.” Neka se župne i druge zajednice taj dan posebno posvete nekom karitativnom činu uz zajedničku molitvu. Upravo na tragu produžavanja te geste u trajnu zauzetost za potrebne, stavljam na srce svim župnim zajednicama koje još nisu osnovale ili organizirale rad svoga Caritasa da to učine najkasnije tijekom ove godine. Nova vremena rađaju i nove potrebe, a nezamislivo je da bilo koja kršćanska zajednica koja raste iz Kristove ljubavi nema učinkovito organizirano sredstvo pomaganja svima kojima je pomoć potrebna. Župni se Caritas treba brinuti za osamljene, starce i starice, djecu i napuštene, siromašne i ugrožene na različite načine, od droge do nasilja u obiteljima.
Petak prije kongresa bit će obilježen osobom Boga Oca, iskrenim odnosom kršćana prema sebi i drugim ljudima, pročišćenjem spomena i pomirenjem. Samo ljubavi otvoreni i pomireni s nebeskim Ocem vjernici mogu istinski zazivati duhovsko preobraženje, biti dionici nadahnuća životnoga odaziva – Duha Svetoga.
Duh Sveti je počelo svakoga dobrog djela, on je smisao našega imena, on je darivatelj spomen-dara u euharistiji i jedini sposoban obnoviti lice zemlje i društva u kojemu kao Crkva živimo. Zato će subota, posljednji dan pripreme, biti u ozračju božanskoga Tješitelja, Branitelja i Nadahnitelja koji nas potiče na dobro i daje snagu da se u životu odazovemo Božjem pozivu. U subotu ćemo zajedno s Blaženom Djevicom Marijom moliti osobito za mlade koji su pred životnim izborom zvanja, s nadom da će Bog i našu Crkvu obdariti darom novih duhovnih zvanja.
Otkupiteljsko Kristovo otajstvo, započeto u krilu Djevice Marije i posvema očitovano na križu, prožima čitavu povijest i posvećuje čovječanstvo od koljena do koljena. Tu se nalazi i događaj euharistijskoga slavlja. Euharistija svjedoči da je Bog s nama, za nas i za sve ljude, te se čovječanstvu nudi kao vrelo božanskoga života. Kao što smo to već naglasili u prošlim prigodama, oživotvorenje događaja euharistije je konkretno služenje bratu čovjeku, kako bi se sudionici suoblikovali svojim životom velikom otajstvu koje se slavi. Međusobna solidarnost treba zaživjeti najprije u Crkvi, a kao znak naše međusobne povezanosti i pomoći, naša nadbiskupija ovom prigodom osobito želi pomoći u izgradnji župne crkve u Glini, te time potaknuti iskrenu solidarnost među zajednicama i vjernicima. Neka ta nova crkva bude vidljivi spomen jubilejske godine. Stoga će i milostinja na kongresnom slavlju biti na tu nakanu.
Svjesni da Crkva “čini euharistiju” i da “euharistija čini Crkvu”, kršćani slave euharistiju kao izvor i vrhunac svojega identiteta i poslanja. Stoga je nužno nedjeljno okupljanje u ime Gospodnje, kako bi se ponovno otkrivalo vlastito poslanje naroda novoga i vječnoga Zavjeta. Ne može se vršiti spomen Isusov u liturgijskom činu a da se u svakidašnjici ne vrši spomen njegove posvemašnje ljubavi. Nemoguće je slijediti drukčiji put od Isusova. Tomu su svjedoci toliki mučenici u povijesti Crkve, među kojima zagrebačkoj Crkvi svijetle likovi bl. Alojzija Stepinca, bl. Augustina Kažotića i sv. Marka Križevčanina.
Očekujući od svake vjerničke, a osobito župne zajednice da se aktivno uključi u pripremu i u završno slavlje, koristeći pripremljene prijedloge i već pokrenute inicijative, završavamo molitvenim riječima 47. međunarodnoga euharistijskog kongresa (Rim 18. – 25. lipnja 2000.):

“Ulazeći u treće tisućljeće, zahvalni za darovano nam spasenje,
puni pouzdanja te molimo da, kao dionici jednoga kruha i kaleža,
postanemo jedno tijelo u Kristu i da živimo od božanskoga života
koji nam je stekao cijenom svoje Krvi.
Oživljeni njegovim Svetim Duhom naviještat ćemo svijetu
čudesna djela tvoje ljubavi.”

Sve vas pozdravlja i blagoslivlja Vaš nadbiskup,
† Josip Bozanić, v.r.