Na molitvi su se okupili pravoslavni i katolički svećenici, đakoni, monasi i redovnici, redovnice te vjernici obiju Crkava, katoličke i pravoslavne.

Tema ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo Kristove Crkve izrečena je riječima autora Knjige ponovljenog zakona „Teži za samom pravdom“ (16,20). Biskup Uzinić osvrnuo se na odabir teme i pripremu materijala za godišnje molitveno okupljanje kršćana. To čine kršćani pojedine zemlje „uvijek polazeći od vlastite crkvene i društvene stvarnosti, s namjerom da upute na određeni problem koji ih muči, ali i nudeći rješenje oko kojega se mogu složiti pripadnici svih kršćanskih tradicija, a ponekad čak i oni koji ne pripadaju kršćanskim zajednicama“, pojasnio je. Ove godine temu su izabrali i materijale pripremili kršćani Indonezije. Zemlja je to s najvećom islamskom populacijom na svijetu u kojoj, uz 86 % muslimana, živi oko 10 % kršćana različitih tradicija. „Izborom teme indonezijski kršćani željeli su upozoriti na korumpiranost indonezijskog društva i njene posljedice“, rekao je biskup Uzinić. „To nisu samo društvene nejednakosti i nepravda, nego i podjele između različitih etničkih i vjerskih skupina, koje se nastoje što više isticati kako bi se prikrilo korumpirano ponašanje pojedinaca. Rješenje koje se nudi, nasuprot takvom koruptivnom mentalitetu, je propitivanje naše kršćanske odgovornosti i suočavanje s tim problemom svjedočanstvom života“, pojasnio je.

Aktualizirajući temu koju su izabrali kršćani Indonezije na međusobne odnose dvaju naroda i dviju Crkava okupljenih na ekumenskoj molitvi u Dubrovniku, a polazeći od toga da „ni naša društva nisu lišena korupcije, kao i podjela koje su se stvarale, te se nastavljaju stvarati među našim vjerskim i nacionalnim zajednicama“, dubrovački biskup je priznao kako ga je ova tema u početku prestrašila. „Riječ pravda, koja se nalazi u središtu našeg večerašnjeg promišljanja učinila mi se poput Pandorine kutije. Otvorim li ju, te počnem li o njoj razmišljati u svjetlu međusobnih odnosa naših Crkava i naroda, postoji realna opasnost da više pridonesem našem međusobno razilaženju, negoli približavanju. Poznato vam je to, zar ne?“, kazao je i nastavio: „Međutim, dok nam se u isto vrijeme s jedne strane riječ pravda može, u prvi mah, učiniti poput Pandorine kutije, s druge strane upravo u njoj se krije odgovor na sve naše poteškoće i probleme“.

Istaknuo je zatim kakva je to pravda kojoj se treba težiti u međusobnim odnosima: „To je pravda kojoj je ime i prezime Isus Krist i to raspeti i uskrsli, koji je u središte svoga života stavio pravdu koja se ne poziva na osvetu nego na milosrđe, pravdu kojoj konačni cilj i smisao nije odmazda nego pomirenje“.

Govoreći o pravednosti, biskup Uzinić spomenuo je da i blaženstva koja su samo srce evanđelja, a koja su i portret Isusa Krista i trajni model s kojim se kršćani trebaju usklađivati, spominju pravednost. Pravednost spominju čak dva, od osam blaženstava. Prvo od njih je novozavjetni odjek one starozavjetne težnje, koja postaje glad i žeđ: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi!“, a o njemu je dubrovački biskup rekao: „Biti gladni i žedni pravednosti, ne znači težiti za kaznom drugih, već za vlastitim obraćenjem. Na crkvenoj razini, koja nas danas okuplja u molitvi za jedinstvom Kristove Crkve, to je glad i žeđ za obnovom okoštalih struktura koje nas dijele. To je glad i žeđ prosvjetljenja odgovornih Božjim svijetlom. Nemojmo zaboraviti da je svatko od nas na svojoj razini odgovoran. Zato je to glad i žeđ i za prosvjetljenjem svakog pojedinačnog vjernika. Biti gladan i žedan pravednosti znači odbaciti svaku iluziju o vlastitoj pravednosti, a nepravednosti svih drugih. I iluziju o svojoj vlastitoj nepogrešivosti, a pogreškama drugih, o svojoj pravovjernosti, a krivovjerju drugih“.

U tom kontekstu biskup je „kao veliki iskorak u ovom smjeru prosvjetljenja“ spomenuo Zajedničku izjavu katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne Crkve u RH sa susreta održanog u Požegi prije nekoliko dana. „Tom smo se važnom i vrijednom izjavom, svjedočeći da sve zlo i nepravde međusobno nanesene ‘nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi’ (Rim 8,37), konačno zajednički odrekli međusobnog optuživanja, manipuliranja povijesnom istinom, interpretacije ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima jedni drugih zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri i izrazili žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti. Dao Bog da ovo ne budu samo prazne riječi, nego da u ovom ustrajemo, odbacujući svaku samoobmanu i odlučni za hrabro suočavanje s istinom, bez obzira koliko nas to ponekad koštalo“, rekao biskup. To ponekad, i ne samo ponekad, košta, a to je posljedica koju se ne može izbjeći na što upozorava i osmo blaženstvo, pojasnio je.

Drugo, odnosno osmo u nizu, blaženstvo koje spominje pravednost glasi: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Osvrćući se na njega, biskup je kazao kako ono svoje tumačenje ima u sljedećoj rečenici, koju neki smatraju i devetim blaženstvom, ali to je zapravo isto blaženstvo: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ „Ponovno – u ovom Isusovom ‘zbog mene’ – dolazimo do zaključka da je on pravednost za kojom trebamo žeđati i gladovati, pravednost zbog koje se ne trebamo bojati biti pogrđeni i progonjeni. Isus je pravednost zbog koje se ne trebamo bojati niti u onim trenucima kad ‘sve zlo slažu protiv vas.’ Zar nisu upravo takvi trenuci bili, te i danas jesu, razlog nesuglasica između naših Crkava i naroda? Razlog zbog kojih je i danas Kristova Crkva podijeljena?“, ustvrdio je biskup Uzinić.

Svoj nagovor zaključio je riječima: „Moleći Oca, da i ovaj naš večerašnji susret bude još jedan maleni korak na putu prema jedinstvu Kristove Crkve, a samim tim i jedan korak bliže obećanom blaženstvu kraljevstva nebeskog, koje je pripremljeno za one koji su gladni i žedni pravednosti, Isusa Krista, te zbog njega progonjeni, svima nama želim da riječi autora Knjige ponovljenog zakona o kojim smo večeras pokušali promišljati ‘Teži za samom pravdom’ (16,20), pretvorimo u svoj životni program, kako bi se, po zauzimanju i angažmanu nas kršćana, pravda i mir zagrlili, odnosno kako bi društva u kojima živimo bila pravednija, a mi jedni drugima i svim ljudima postali bliži, u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, koji je ime i prezime pravde kojoj težimo, pravde koja se očituje u milosrđu, čiji je konačni cilj i smisao pomirenje“.

Dubrovački biskup je također čestitao novom episkopu Dimitriju, u svoje ime i uime Dubrovačke biskupije, izbor i posvećenje za službu episkopa i prvog pastira zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije, te veliki jubilej koji slave ove godine a to je 800. obljetnica osnivanja Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije.

Na kraju molitve vladika Dimitrije je svima zahvalio posebice biskupu na lijepim i utješnim riječima za sve, posebice na tome da „trebamo težiti i čeznuti za pravdom, a naša istina i pravda je Gospodin Isus“.

Na ekumenskoj molitvi koja se održava u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana sudjelovali su također generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, delegat za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan, katedralni župnik don Stanko Lasić, svećenici franjevci, isusovci, dominikanci, redovnice i vjernici katolici.

Uz episkopa Dimitrija Srpsku pravoslavnu Crkvu predstavljali su dubrovački protojereji stavrofori o. Vladan Perišić i o. Stevan Kovačević, đakoni Miroslav Bošković i Vladimir Vukanović te pravoslavni vjernici.

Ekumenska molitva u Dubrovniku se održava od 2012. godine. Prvih sedam godina predvodili su je biskup Uzinić i bivši zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije Durić, a od ove godine molitveni susreti nastavljaju se s novim episkopom vladikom Dimitrijem Rađenovićem.