Na obilježavanju su bili članovi Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo iz podružnica Punitovci, Gorjani, Satnica Đakovačka i Đakovo, članovi đakovačkoga ogranka Njemačke zajednice Zemaljska udruga Podunavskih Švaba te članovi đakovačkoga krila Hrvatskoga obrednog zdruga Jazovka, koji su polaganjem vijenca i paljenjem svijeća simbolično odali počast stradalim žrtvama.

Prigodne riječi uputili su predstavnici Udruge, Zajednice i Zdruga, a potom je molitvu i homiliju održao punitovački župnik doc. dr. sc. Đurica Pardon.

„Danas smo ovdje da bismo odali počast svim žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima. Imamo očit primjer ovdje kod nas u Krndiji, gdje je stradalo zaista puno ljudi u takozvanom radnom logoru, a u Đakovštini, prema podatcima koje sam čuo, bilo je 4800 žrtava totalitarnih režima. Tisuću i osam stotina ih je palo od strane nacista, fašista, a 3000 od strane komunista. Naravno, ostala su sjećanja, gorka sjećanja i nemir kada se čovjek prisjeti kako je to bilo, kako su to ljudi prolazili, i nevini, i žene, i djeca. Vrlo je malo trebalo da netko nastrada. Očit je dokaz i ovo groblje. Mi potomci Podunavskih Švaba, ili kako kažemo ‘djeca djece’, koji su ovo mjesto naseljavali i osnovali, još uvijek nastojimo zadržati to sjećanje iz poštovanja prema tim žrtvama“, rekao je predsjednik đakovačkoga ogranka Njemačke zajednice Zemaljska udruga Podunavskih Švaba Vili Haas.

Predsjednik đakovačkoga krila Hrvatskoga obrednog zdruga Jazovka Pero Šola obratio se riječima: „Budući da se obilježava Dan žrtava totalitarnih režima, puno sam razmišljao i istraživao taj dio. Đakovština je specifična jer su ovdje bila dva logora, logor Krndija, koji je bio za Nijemce, i logor u Đakovu, koji je bio židovski logor. Smatram da su ta dva logora jako slična i imaju zajedničko to s današnjim datumom – žrtva totalitarnih režima. Jedan logor je logor žrtava komunizma, drugi žrtava nacizma. Način stradanja je sličan i u jednom i u drugom logoru. Stradali su uglavnom žene i djeca. U Krndiji je poznato oko 330 imena stradalih, iako je taj broj daleko veći“.

Uime Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo govorio je tajnik Nenad Bunoza: „Izuzetna nam je čast da možemo sudjelovati u ovome doista teškom, ali i ponosnom trenutku, da možemo iskazati svoje poštovanje prema poginulima i žrtvama onoga režima. Žrtve su bile njemačke nacionalnosti, kao i hrvatske. Ovi Podunavski Švabe, ‘djeca djece’, sudjelovali su i u Domovinskome ratu i dali doprinos Hrvatskoj. Nama je izuzetna čast kao hrvatskim braniteljima da možemo odati počast i ovoj nacionalnoj grupi u Đakovu i Hrvatskoj, a posebno u Krndiji gdje smo slušali priče naših starih koje nikada nismo prežalili. To je bio jedan izuzetno strašan i stresan događaj. Naime, sada smo u slobodnoj i neovisnoj državi Hrvatskoj i na ovaj način možemo se pokloniti žrtvi ovoga naroda koji je i u Hrvatskoj dao ogroman doprinos, i u kulturi, i u znanosti, poljoprivredi, proizvodnji, a dizao je i grad, i Slavoniju, i Hrvatsku na jednu visoku razinu“.

Vlč. Pardon pročitao je ulomak iz Knjige proroka Danijela, a zatim dodao u homiliji: „Dok stojimo na ovome svetome tlu koje je poškropljeno krvlju mnogih žrtava sjećamo se poginulih i ubijenih Krndijaša i onih koji su na ovome mjestu pokopani. Sjećamo se onih koji su pobijeni širom naše domovine, a čiji se grobovi ne znaju. Stradali su zbog totalitarnog sustava, bilo fašizma, bilo nacizma, bilo komunizma. Godine 1939. nacizam, ’49. i ’89. komunizam. Imamo i danas slične situacije u kojima se nalazimo i ne možemo reći da smo lišeni totalitarnih sustava koji pokušavaju zarobiti ljudski rod. Slobodni ljudi uvijek su dopuštali i sebi i drugima misliti drugačije. Zato je važan ovaj Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, sjećanje na one koji su stradavali jer su živjeli na drugačiji način, ne samo jer su mislili, nego i jer su se ponašali živeći svoju slobodu i ne ugrožavajući druge. Jer su bili drugačiji, stradavali su“.

„Molimo danas i za one ljude koji su bili sluge totalitarnih i autoritarnih sustava, koji su se bojali usprotiviti se, koji su se bojali stati i reći da ne žele činiti ono što je nečovječno, što ne pripada ljudskoj naravi. Molimo i za one koji su to činili, koji su se bojali ostati samostalni unatoč napadu sustava. Pozvani smo na ovome mjestu razmišljati i o prošlim vremenima, i o sadašnjim i gledati u budućnost. Mi danas sadimo sjeme dobrote u ovu zemlju natopljenu krvlju za buduće generacije, nadajući se da će jednoga dana uroditi plodom, donijeti veliko stablo na kojem će se graditi buduća društva“, zaključuje vlč. Pardon.

Pred spomenikom stradalim žrtvama izmoljen je Vaterunser, Očenaš, prvo na njemačkom, a potom na hrvatskom jeziku te je položen vijenac.

Godine 1883. naselje Krndija osnivaju Podunavski Švabe, Donauschwaben, na poziv đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Do 1946. mjesto ima oko 3000 stanovnika, što ga je činilo jednim od najvećih naselja u Hrvatskoj. Sadržavalo je školu, salu, upravnu zgradu, jednu od prvih kinodvorana u Slavoniji te crkvu, koja je uz đakovačku katedralu jedan od najvećih sakralnih objekata u Đakovštini. Danas mjesto ima tek pedesetak stanovnika.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i vladanja komunističkoga režima Krndija je pretvorena u logor, a stanovnici njemačke nacionalnosti gube svoju imovinu, građanska prava i slobodu te su protjerani ili stradavaju u logoru. Žrtve logora pokopane su na mjesnome groblju.