FELJTON Kardinal Kuharić – sluga Crkve, čovjeka i hrvatskoga naroda (2/4)
Zagreb (IKA)
Ususret 19. obljetnici smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije pripremio je prigodne tekstove i videomaterijale u spomen na lik i djelo blagopokojnoga kardinala. Donosimo izabrane misli zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o svome prethodniku, koje je izrekao u propovijedima na misama kojima su proteklih godina obilježene godišnjice smrti kardinala Kuharića.
Bog je ljubav (1 Iv 4, 8)
Život kardinala Kuharića najbolje opisuje njegovo biskupsko geslo: Bog je ljubav (1 Iv 4, 8). Kardinal Josip Bozanić u homiliji prilikom obilježavanja 16. godišnjice smrti kardinala Kuharića, govori kako biskupsko geslo kardinala Kuharića „odražava sadržaj Evanđelja i našega navještaja Radosne vijesti, kao i mjeru našega življenja i djelovanja.“ Kardinal Kuharić „upućivao je ljude na Božje počelo i njegova načela, na Božju dobrotu, pravednost, istinu i poglavito na Božju ljubav. Dok svaka ideologija isključuje, Božja ljubav uključuje, ona je sveobuhvatna, jer je Bog bogat milosrđem te nam je darovao svoga Sina“, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić 2018. godine. Podsjeća nas da je njegov prethodnik poput Isusa „tražio koji način ima najbolji odjek. Tako se u njegovu pristupu ne može iščitati strah, nego čežnja da ljubav dodirne one kojima se obraća. Nije težio za uskim političkim ciljevima, nego mu je bilo stalo do ljudskoga srca i do prihvaćanja dara Božje ljubavi.“
„Među sjećanjima o kardinalu Kuhariću sigurno se nalazi njegova blizina čovjeku“, ističe kardinal Bozanić u propovijedi 2015. godine te nastavlja: „ali evanđeoska blizina, ona naime koja je dopustila da progovori Bog sa svom zahtjevnošću svojih zapovijedi i sa svim milosrđem svoje ljubavi. Zbog toga smo često bili svjedoci osporavanja njegovih stavova u društvu. (…) Njegov su glas doduše mnogi poštovali, ali, nažalost, taj glas u mnogočemu nije našao odjeka u jezgri društva i u odlukama odgovornih kojima se usmjerava put naroda u budućnosti. Njegov glas ne prestaje govoriti. Zato je dobro posegnuti za njegovim mislima i upoznati nove naraštaje s iznimnom baštinom koju nam je ostavio. (…) Važno je čuvati Božje zapovijedi jer se u tom stavu (…) odražava ljubav prema Bogu. Zapovijedi se čuvaju ljubeći, a ljubav je najveća blizina. Sluga Božji Franjo Kuharić bio je baš to – navjestitelj i nositelj Božje blizine, (…) ponizan čovjek koji je sigurno velik u nebeskome kraljevstvu, čovjek Božjih zapovijedi.“
Predanost u služenju Evanđelju
U homiliji prigodom 12. obljetnice smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića kardinal Bozanić naglasio je kako je život kardinala Kuharića izvirao „iz nadahnuća i zaziva koje sadrži molitva ‘Oče naš’. Uzmemo li zazive u cjelini ili odvojeno, susrest ćemo čovjeka koji je služio Crkvi, čovjeku i svojemu narodu tako da bi se očitovalo Božje očinstvo; da bi Božja svetost bila vidljivija; da bi se vršila Božja volja, a ne ljudska sebičnost i da bi među ljudima živio sklad nebeskoga kraljevstva. Koliko je samo truda uložio da ne nedostaje kruha života; pozivao na opraštanje i pomirenje, kako s Bogom, tako i s ljudima; borio se protiv svega čime zlo nagrđuje svijet te unosi trpljenja i suze. Njegova nas predanost u služenju Evanđelju potiče da se ne umorimo vjerovati kako Božja riječ uvijek donosi plod. Ona se ne vraća Bogu, a da pritom nije zahvatila čovjeka. Bio je svjestan da je tu zahvaćenost i plodnost teško vidjeti kada je u iskustvima ljudi usađen križ, ali nije posustajao; nije se olako dao pokolebati. Svoje je misli, riječi i djela pročišćavao Evanđeljem.“
Istinu da Molitva Gospodnja nosi u sebi nacrt društva, kardinal Kuharić svjedočio je na iznimno prepoznatljiv način. Kardinal Bozanić 2014. godine govori o kardinalu Kuhariću sljedeće: „Bio je pastir u vremenima snažnih, ali prilično jasnih podjela na ideološkoj razini. Uočavao je, prokazivao i uklanjao zlo koje je razdiralo obitelji, društveno tkivo i cijeli narod. Zalagao se za evanđeosku istinu, znajući da samo ona ima snagu opstati, liječiti, davati snagu i tješiti. Danas možemo reći da podjele nisu nestale, ali su drugačije naravi; razdori nisu utihnuli, ali su dobili drugačije predznake, ideologije nisu uminule, samo ih je zahtjevnije raščlaniti. No, težnje ostaju važeće i danas. Naše društvo i danas vapi za radošću Evanđelja, za solidarnošću koja jedina može biti temelj pravednijih odnosa, za zdravim i čvrstim obiteljima kao temeljnim zajednicama i Crkve i društva.“
„Stepinčeva crkva“
„Kardinalu Franji u srcu je bila čežnja za istinom“, naglašava zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić u propovijedi prigodom 17. obljetnice smrti kardinala Kuharića 2019. godine i nastavlja: „On ju je pronašao u Bogu, Stvoritelju i Spasitelju. Isticao ju je kao neizostavnu u odnosu prema konačnom smislu života i prema savjesti. Posebno mu je bilo stalo do istine o povijesnim događajima koji su opterećivali hrvatski narod, a što se odražavalo u odnosu prema blaženom Alojziju Stepincu.“ Jedan od osporavanih termina u doba komunizma bio je Stepinčeva crkva, no kardinal Kuharić na to odgovara kako se ponosi kad tim nazivom jer pod tom etiketom on misli na Crkvu vjernu Isus Kristu. Kardinal Kuharić bio je čovjek koji je „pronosio glas o svetosti blaženoga Alojzija i bio glas onih koji nisu smjeli govoriti“, istaknuo je kardinal Bozanić 11. ožujka 2015. godine u Zagrebačkoj prvostolnici.
Čežnja za slobodnom i samostalnom Hrvatskom
O ljubavi i brizi kardinala Kuharića za hrvatski narod zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić 2017. godine govori sljedeće: „Dobro je poznato koliko se kardinal Kuharić zalagao za slobodu i prava hrvatskoga naroda prije pada komunističkoga režima. Jednako je zalaganje očitovao u teškim danima nakon postizanja samostalnosti da bi nezaštićena mlada država bila međunarodno priznata posred nemilosrdnoga plana da bude uništena.“ Kardinal Bozanić spominje se i riječi koje je kardinal Kuharić rekao na Stepinčevo 1991. godine: „Mržnja je nabujala do tolike mjere da se poziva na nasilje protiv Hrvatske i protiv demokratske hrvatske vlasti. A zašto? Zato jer hrvatski narod smatra svojim neotuđivim pravom da bude ravnopravan s drugim narodima, da bude slobodan u svome suverenitetu, da nesmetano živi u svijesti više nego tisućgodišnje državnosti, da surađuje s drugima bez ikakva pritiska i tlačenja s bilo koje strane. To je pravo svakog naroda na Zemlji, i to je pravo zajamčeno svim međunarodnim deklaracijama jer se samo na poštivanju toga prava može graditi mir među narodima.“
Kardinal Kuharić žarko je želio samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Nakon što je to doživio, kao pastir svoje Crkve htio je da hrvatski narod bude narod djece Božje. Kardinal Bozanić u homiliji prigodom 12. obljetnice smrti svoga prethodnika sažima to htijenje sljedećim riječima: „Uistinu se iz misli u misao, iz rečenice u rečenicu, iz susreta u susret, mogla dodirnuti čežnja kardinala Franje Kuharića da hrvatski narod i društvo prihvate Isusovu riječ, molitvu i djela kao svoja načela. Znao je da sve drugo razjedinjuje i udaljava od sreće. Kao vjernici čvrsto vjerujemo da naš sluga Božji kardinal Franjo tu svoju gorljivost i sada iznosi pred Gospodina u neizrecivoj ljepoti neba.“ Kardinal Bozanić u svojoj homiliji 2020. godine govori nam kako je kardinal Kuharić nastojao da se svaki čovjek otvori Božjemu pogledu i milosti Božje slave. „On se, poučen primjerom blaženoga Alojzija Stepinca, pouzdao u Gospodina“, naglašava Kardinal.
„Svako iskreno obraćenje grešnika čudo je Božjeg milosrđa“
Prilikom obilježavanja 17. obljetnice smrti kardinala Kuharića kardinal Bozanić rekao je: „Božju riječ o svetosti i o ljubavi prema bližnjima; riječ koja sažima život našega Kardinala i po svjedočanstvu njegova života postaje bližom našem poslanju i našoj vjerničkoj svakodnevici na korizmenom putu.“ Korizma je razdoblje koje nas poziva na obraćenje. Kardinal Kuharić često je govorio o obraćenju. Kardinal Bozanić 2016. godine istaknuo je da je upravo poziv na obraćenje bila „jedna od njegovih prvih briga u naviještanju, u pozivanju ljudi da idu Božjim putem.“ Korizma je, prema riječima kardinala Kuharića, „milosno vrijeme Božjeg poziva na obraćenje, na povratak izgubljenih sinova i kćeri k Ocu milosrđa. (…) Svako iskreno obraćenje grešnika čudo je Božjeg milosrđa.“ Blagopokojni Kardinal naglašavao je: „ljepotu Božje ljubavi, neizrecivost dara života, otajstvo susreta s Bogom, radost koja izvire iz Božje dobrote“, podsjeća nas kardinal Bozanić 2016. godine i zaključuje: „Po pokojnome Kardinalu Božje milosrđe progovaralo (je) zahvatima svetosti i milosti koja se očitovala u Kristovoj žrtvi.“
FOTO: Glas Koncila/TUZG