Sudjelovalo je trideset i sedam članova OFS-a iz devetnaest bratstava. Susret je organiziralo Povjerenstvo za formaciju u suradnji s područnom tajnicom Hildom Švarcmajer, a moderatori rada na susretu bili su područni ministar (služitelj) Zdenko Viljevac i područni duhovni asistent fra Zvonimir Brusač. Članovi OFS-a su prema svom pravilu i konstitucijama dužni, „slijedeći primjer sv. Franje“, djelatno promicati „inicijative za očuvanje stvorenog“ i surađivati u naporima “da se izbjegne zagađivanje i uništavanje prirode“ i da se „stvore životni uvjeti i okolina koji neće ugrožavati čovjeka“ („Generalne konstitucije“, čl. 18).

Područni duhovni asistent fra Tomislav Glavnik, franjevac konventualac, prikazao je sadržaj i glavne poruke drugoga poglavlja enciklike („Evanđelje stvaranja“). Za kršćane je njihova odgovornost prema stvorenom svijetu „sastavni dio njihove vjere“ te bi oni trebali „bolje prepoznati ekološke obveze“, koje su plod njihovih uvjerenja, naglasio je. Knjiga Postanka, rekao je u nastavku, upućuje da se ljudski život temelji na tri tijesno povezana odnosa: s Bogom, bližnjim i zemljom. Ti su čovjekovi odnosi bili u prošlosti, a i danas su, u velikoj mjeri raskinuti i zanemareni. Okoliš je zajedničko dobro, baština cijelog čovječanstva i odgovornost sviju, poručuje se u enciklici. „Bog je htio ovisnost stvorova jednih o drugima (…) da se međusobno dopunjuju služeći jedni drugima“ („Katekizam Katoličke Crkve“, 340). Upozorio je nadalje da enciklika, pozivajući na zaštitu prirode, jednako snažno poziva i na obranu jednakoga dostojanstva među ljudima.

Područni duhovni asistent fra Zvonimir Brusač, franjevac trećoredac, prikazao je šesto poglavlje enciklike („Ekološki odgoj i duhovnost“). Iznio je četiri polazišta ekološke duhovnosti: Priroda je stalna Božja objava: Bog po stvorenjima očituje svoju slavu, svoju istinu dobrotu i ljepotu. / Svako je stvorenje dobro i ima svoju vrijednost i značenje. / Ljudski život obuhvaća odnose s Bogom, s bližnjima i stvorenjima. / Bog poziva čovjeka da vrt svijeta „obrađuje i čuva“. Enciklika poziva odgajati „za savez između čovječanstva i okoliša“. Ekološki odgoj uključuje kritiku mitova suvremenosti kao što su individualizam, neograničeni napredak, konzumerizam i neregulirano tržište. U tom odgoju nisu u središtu informacije nego usvajanje ponašanja, navika i stilova života koji neće pridonositi daljnjem zagađenju okoliša, to je odgoj za umjerenost i za „sposobnost da čovjek bude zadovoljan i s malim“.

Prof. dr. Valerije Vrček, redoviti profesor u trajnom zvanju s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, održao je najprije izlaganje „Stanje prirode i okoliša u kojem živimo“, prikazajući prvo i treće poglavlje enciklike i iznoseći o tome i znanstvene spoznaje, objavljene u priznatim publikacijama. U izlaganju „Smjernice enciklike ‘Laudato sì’ o brizi za okoliš“, prikazujući osobito četvrto poglavlje enciklike, protumačio je što obuhvaća Papina vizija „cjelovite ekologije“, koja predstavlja specifičan doprinos Crkve u pristupu pitanju očuvanja okoliša. Cjelovita ekologija obuhvaća ekologiju okoliša, ekonomsku ekologiju, socijalnu ekologiju, kulturnu ekologiju, ekologiju svakodnevice, načelo općeg dobra i međugeneracijsku pravednost. Profesor Vrček je najviše pozornosti posvetio odlomku enciklike o „gubitku bioraznolikosti“. No, ta središnja tema enciklike, rekao je, nije u svjetskoj javnosti izazvala očekivanu pozornost, premda je gubitak bioraznolikosti već sada velik, vidljiv i mjerljiv. Nestale su uistinu mnoge životinjske i biljne vrste. Te bi činjenice trebale biti dodatni motiv za novi i veći angažman vjernika katolika u „brizi za zajednički dom“. Sama enciklika tvrdi, a predavač je to potvrdio rezultatima nedavnih znanstvenih istraživanja, da su na primjer „mnogi koraljni grebeni danas opustošeni“ zbog onečišćenja mora, zbog mikroplastike i kemikalija u morima. U oceanima „ima danas 850 milijuna tona plastike, šest puta više nego planktona“ koji su vrlo važan sastavni dio morskoga hranidbenog lanca, rekao je predavač.

U radu u skupinama govorilo se između ostalog o tome koliko su usvojene nove ekološke navike na osobnoj razini, u obitelji i u bratstvima OFS-a. Neke su već usvojene (razvrstavanje otpada, štednja energije), a neke treba još više usvajati (nekorištenje plastike u svakodnevici, davanje prednosti javnom prijevozu). Susret je bio vrijedan doprinos upoznavanju enciklike i većoj svijesti o zadaćama članova OFS-a na području očuvanja stvorenja. Poruke i spoznaje sa susreta prenijet će se i produbiti u mjesnim bratstvima, potvrdili su sudionici u završnom razgovoru.