Fra Domagoj je bio glavni služitelj, a koncelebrirali su mons. Stjepan Belobrajdić, koji je izrekao homiliju, fra Drago Radelić, koji je iste godine kao i slavljenik zaređen za svećenika, domaći gvardijan fra Slavko Milić, te svećenici iz susjedne Bosanske Posavine: plehanski gvardijan fra Anto Tomas, derventski dekan fra Ivan Marić, povratnik u Bijelo Brdo, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, fra Zlatko Matanović i vlč. Branko Vincetić.

Fra Slavko je, uvodeći u euharistijsko slavlje, podsjetio na slavlje zlatne mise fra Domagoja te poručio kako je to vrhunac svećeničkog života, koji malo tko doživi. Izdvojio je službe koje je fra Domagoj tijekom života kao svećenik i franjevac vršio:

„Vršeći različite svećeničke službe u Slavonskom Brodu fra Domagoj je dugi niz godina vršio službu gvardijana ovog samostana i kroz to vrijeme brinuo se oko temeljite obnove samostana koji je spomenik kulture i danas ljepotica našeg grada; uz materijalnu obnovu crkve i samostana prepoznavao je u ljudima potrebu za duhovnim životom organizirao je različite duhovne sadržaje kao što su bile književne večeri i duhovni seminari, na kulturnom planu organizirao je različite simpozije a u samostanu su se započeli održavati brojni koncerti orguljaške i komorna glazbe. Zahvaljujući fra Domagoju, u našem gradu postoji i franjevačka klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića koju je osnovao prije 29 godina i u kojoj je bio dugogodišnji ravnatelj, a danas je i te kako prepoznatljiva u našem gradu. Značajan je njegov rad u mnogim institucijama i udrugama našega grada. Sve to, bilo je povod da mu je Grad Slavonski Brod prije deset godina dodijelio najveće priznanje – povelju počasnog građanina grada. Njegov svećenički i redovnički život bio je uvijek usmjeren na čovjeka, nije dijelio ljude, u svakome je znao prepoznati dobro koje nosi u sebi i to je dobro naglašavao i zato je stekao veliki broj prijatelja,. Posebno gaji osjećaje prema onima koji su najpotrebniji, stariji i bolesni. I danas nakon 60 godina svećeništva, u 87. godini života, fra Domagoj i dalje revno vrši svoje redovite svećeničke dužnosti, ispovijeda, slavi svete mise, odlazi u bolnicu, u staračke domove i u obitelji pohoditi tolike bolesnike, rado pomažući susjednim svećenicima kada je potrebno. Na svemu tome, danas mu zahvaljujemo, moleći Gospodina da ga i dalje uzdrži u ovako dobrom zdravlju da još dugo može služiti ovoj zajednici i ovom gradu.“

Mons. Belobrajdić je u homiliji svećenički život slavljenika usporedio s dijamantom. „Vrijeme i ovo danas potvrđuje vrijednost brušenja dijamantna njegova života, a bilo je tu mnogo faktora i događaja koji su davali pečat tom dragulju; život u samostanskoj zajednici, suradnja sa svećenicima Brodskog dekanata, u ono vrijeme osnivanja franjevačke klasične gimnazije, profesorsko djelovanje, sati ispovijedanja, pomoći svećenicima, nagovori i duhovno vodstvo redovnicama, djelovanju i vođenju vinograda, prijateljevanje s mnoštvom udruga, kulture i znanosti, pa do danas prepisivanja kronika ovoga zdanja, a uz to i mnoštvo još toga. Sve je to plod u onome što je fra Domagoj jednom obećao – životnu budnost s Kristom“, rekao je.

„Dijamant je otporan i ništa mu ne može naškoditi, niti mu promijeniti izgleda ili sadržaj. Možeš ga brusiti, ali ga ne možeš uništiti i zato je slika kršćanske vjere. Potom je čvrst, dragocjen i vrijedan i stoga je simbol kršćanske nade. Dijamant je proziran i tek obasjan svjetlošću iz njega izlazi svjetlost izlomljena  u mnoštvo boja. Jednostavno, dijamant je slika kršćanske ljubavi, a ljubav je Božji dar i naša suradnja s njim. Ljubav očituješ kada vladanjem i životom odražavaš Božje svjetlo. Prava ljubav je uvijek prozirna, čitljiva i prepoznatljiva“, poručio je.

Pjevanje je predvodio zbor mladih koje je prije 40 godina u toj crkvi osnovao fra Domagoj.