Fra Miljenko Hontić: „Pozvani smo biti proroci, svjedoci vječnoga života!“

„Svima koji su mi do sada čestitali rekao sam da se preporučam u njihove molitve. Smatram da je to glavni ključ i želio bih da me Gospodin vodi kroz ovu službu koju mi je povjerio preko odabira moje braće“, rekao je novi provincijal.

Fra Miljenko ove godine slavi 30 godina svećeništva. Tijekom tridesetak franjevačkih godina imao je više službi, od kojih je svakako najznačajnije iskustvo generalnog definitora u upravi Reda: „Vjerujem da će mi to iskustvo biti korisno. Imao sam prilike tijekom dvanaest godina obići mnoge provincije i vidjeti kako to funkcionira u drugim krajevima svijeta. Nadam se da će to biti korisno i kod nas u Hrvatskoj. Preporučam se Duhu Svetom da me prosvjetljuje, nadahnjuje i vodi“.

Budući da preuzima Provinciju u godini za koju je papa Franjo odredio da bude i sinodalni hod Crkve, fra Miljenko se osvrnuo i na sinodalnost i njezinu bliskost bratskom zajedništvu koje je u osnovi redovničkog života: „To nam ide u prilog da obnovimo svoj identitet, jer mi franjevci, posebno mi konventualci, kao podnaslov našeg identiteta imamo to da smo braća zajednice. Smatram da je u Crkvi jako važna sinodalnost, ono što naglašava papa Franjo, da se čuje svakoga. To sam imao prilike iskusiti u Generalnom definitoriju gdje smo radili kao jedan tim, a ne kao pojedinci individualci. Svatko je sa svima mogao podijeliti svoja iskustva, ali isto tako ih i čuti od svakoga. To je važno predati Duhu Svetom, otvoriti se Duhu Božjemu da u tome prepoznamo što Gospodin govori svojoj Crkvi u ovom sadašnjem trenutku. Ne smijemo zaboraviti svoj identitet – da smo braća, mi franjevci smo u prvom redu braća koja žive bratstvo u kojem imamo jedinog Oca koji nas je pozvao da budemo svjedoci Božje ljubavi, otajstva Presvetoj Trojstva koje je zajednica ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. To želimo zaživjeti unatoč našim razlikama, da one ne budu razlog razjedinjavanja, već da ih iskoristimo za obogaćenje jedni drugih, a to ne ide bez Duha Svetoga i Božje pomoći. S druge strane, trebamo si nastojati posvijestiti da smo pozvani biti proroci, svjedoci vječnoga života, da ne zaboravimo konačni cilj prema kojemu smo usmjereni. Ako se zatvorimo samo u ovozemaljske brige i probleme, onda često riskiramo da ne slušamo Božji poziv i da nas to optereti, i onda nemamo Božji pogled. To je uvijek izazov – ostati otvoreni djelovanju Božjem kako bismo imali Njegov pogled na svijet, na probleme, na situacije života, na druge. Tada je to drugačije, stavljamo se, kako je i sv. Franjo pozivao, kao Božje oruđe u Njegovim rukama, ne toliko mi, već mi kao raspoloživi Božji instrumenti. I to ću nastojati posvijestiti braći. Mi smo tu kako bismo vršili Božju volju, na nama je staviti se na raspolaganje, to što jesmo i koliko je do nas, da predamo Gospodinu“.

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca suočava se a izazovom rasprostranjenosti na velikom prostoru Hrvatske u deset samostana: Pula, Novi Marof, Molve, Vinkovci, Zagreb, Cres, Šibenik, Vis, Split, Sisak. Dodajmo tome i prisutnost u Njemačkoj, Italiji i SAD-u. „Izazov je što smo dosta raštrkani po cijeloj Hrvatskoj, a nema nas tako puno. I sada ostaje pitanje gdje staviti veći naglasak?“, kazao je fra Miljenko i dodao kako je i njihova zajednica, kao i sve druge, podložna trendu mentaliteta sekularizma i materijalizma: „U okružju smo u kojem vidimo da je naš narod sve stariji, sve je manje djece i mladih. No, nismo tako pesimistični, jer još uvijek, hvala Bogu, idemo prema pozitivnoj nuli. Svake godine bude pokoji novak. Ove godine imamo dvojicu, za sljedeću također imamo na vidiku nove kandidate. Sigurno bi bilo bolje da imamo više zvanja, prije su bile generacije u kojima je bilo više braće koja su sada u starosnoj dobi kada ne mogu više nositi sav teret koji se zahtjeva u samostanima ili župama. Zato ostaje trajna obveza moliti za duhovna zvanja, ali i činiti da budemo privlačni ljudima i odazovu Božjem pozivu u našem bratstvu“.

No, unatoč svim izazovima, braća i dalje ustraju na prisutnosti u značajnim franjevačkim središtima. Primjerice, u Bazilici sv. Antuna Padovanskog u Padovi: „Povijesno i tradicionalno smo povezani s Padovanskom provincijom i upravo zbog toga, ali i zbog velike pobožnosti prema sv. Antunu, želimo da uvijek netko od naše braće bude prisutan u Svetištu sv. Antuna u Padovi. Sama povezanost s tom provincijom je i za nas korisna, da se nadahnjujemo na izvoru antunovske pobožnosti“. Posebno je dragocjena prisutnost hrvatske braće i u Asizu: „Budući da nemamo puno novaka i zbog toga nam nije moguće organizirati kvalitetan novicijat u našoj provinciji, dok sam bio u Generalnoj kuriji, odlučili smo da je korisno da naši mladi novaci dožive iskustvo tog ozračja franjevačkog središta. Asiz je srce našega reda. Ondje je tijelo sv. Franje i naši mladi tu mogu započeti prve godine svojega redovništva, u tom ozračju franjevačke baštine mogu upijati izvornu duhovnost sv. Franje. Vjerujem da ćemo tako i nastaviti“.

Novoizabranog provincijala fra Miljenka Hontića zamolili smo i za komentar sve zapaženije karitativne, ali i evangelizacijske prisutnosti franjevaca konventualaca u hrvatskoj javnosti (primjerice, Pučka kuhinja na Svetom Duhu, jačanje pobožnosti prema sv. Nikoli Taveliću, širenje Vojske Bezgrešne, evangelizacijski susreti za mlade, itd.). „To su dobre stvari i na tome treba nastaviti raditi dalje. Izazov za svakoga od nas osobno je biti još više oduševljeni stavljanjem sebe Bogu na raspolaganje, da to bude još vjerodostojnije, ali i da ne štedimo napora još više se približiti ljudima i biti im na duhovnu pomoć kako bi im ta duhovna dimenzija dala duhovnu snagu za sve izazove života“.

Redoviti provincijski kapitul počinje 14. veljače, a prethodi mu primopredaja uprave između dosadašnjeg provincijala fra Josipa Blaževića i novoizabranog fra Miljenka Hontića. Na kapitulu će se birati petorica članova provincijskog definitorija. Saslušat će se izvješća za protekle četiri godine, te se sastaviti program za iduće četiri godine. Drugi dio kapitula bit će kasnije, a u njemu će se izglasati program, te odobriti i biti nit vodilja za dalje, a prema tom programu odabrat će se i druge službe – gvardijani, poglavari raznih samostana, župnici i drugi.