Nakon pozdrava gvardijana o. Slavena Brekala, te uvodnih pjesama, dr. o. Serđo Ćavar je ukratko opisao pješaka hodočašća fra Šimuna Oreča. Naglasio je njegovih više od 15 000 kilometara hodočasničkih pješačenja u zahvalu za hrvatsku samostalnost i slobodu te za mir u svijetu. Dr. Ćavar s posebnom je empatijom govorio o. Oreču koji je na puno načina uzor franjevcima.

U nastavku je o samoj knjizi govorila doc. dr. Jadranka Pavić koja je, između ostaloga, navela: „Autobiografsko djelo fra Šimuna Oreča školski je i odgojni primjer, te poticaj mladima, ali i svima nama ‘nihil dies sine linea’, dakle ‘nijedan dan bez crte’. Pozorno bilježeći, te ono što su donosili o njemu mediji, zatim intervjui, o pothvatu fra Šimuna Oreča na njegovu pješačkom za hrvatsku slobodu s prijeđenih više od 15 000 kilometara, ukoričeno je svjedočanstvo u vrijedno djelo.“

Nadalje je doc. Pavić kazala da primjeri fra Šimunova svjedočenja u njegovih 25 pješačkih hodočašća, opisani s puno detalja iz kulture, prirode, običaja, mjesta koja je obilazio poučni su, jer je uronjen u stvarnost. „Nabrajati sva svetišta i sve što je fra Šimun prošao, moglo bi se iz njegovih memoara unedogled nabrajati, a idem s osvrtom na marijanska svetišta koja posebno privlače pozornost. U svojoj popratnoj opasci mr. Hildegard Zink navodi: ‘Nadahnuća za svoja hodočašća dobio je autor 1995, u austrijskom svetištu Mariazell.’ Nadalje ističe mr. Zink: ‘Bez posebne pripreme za pješake marševi za više os stotine kilometara fra Šimun je izvršio svoj učinjeni zavjet da će nakon završetka ratnih zbivanja u svojoj Domovini hodočastiti pješice iz Frohnleintena do Međugorja’“, kazala je doc. Pavić.

Fra Šimun Oreč, u zahvalu Bogu i Blaženoj Djevici Mariji hodočastio je pješice u brojna svetišta diljem Europe, od Portugala, Poljske, Ukrajine. Svoja iskustva opisao je i pješačko hodočašće preko Turske, Sirije, Jordana pa sve do Jeruzalema, a na svim tim putovima stekao je brojne prijatelje koji su ga bratski primali. Susretao se s drugim konfesijama i religijama, kao što je s pravoslavljem u Carigradu i svetoj gori Atosu, islamom u Turskoj, Siriji i Jordanu, hinduizmom i budizmom u Indiji i Tibetu. Knjiga je opremljena, odnosno popraćena i s dvjestotinjak fotografija, a kako kažu novinarstvu – fotografija govori više od tisuću riječi. Knjiga je objavljena i na njemačkom jeziku, pa je doc. dr. Pavić naglasila da je očekuje i na drugim jezicima, jer je poticajna za mlade naraštaje.

Novinar Vlado Čutura istaknuo je da je svaki fra Šimunov put pratio, jer mu se javljao bilo elektroničkom poštom ili dolaskom u uredništvo Glasa Koncila u kojem je bio. „Fra Šimun se odlučio nositi živo Evanđelje i nije se bojao, unatoč tome što mu je bio ovozemaljski život često u opasnosti, od Kijeva nadalje. Bez straha hodočastio je od Gračaca do Knina. Kad se vratimo na autentično franjevaštvo sugrađani su sv. Franju ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Na tom tragu fra Šimun je prilagođen dobu u kojem živi, upustio se nositi Evanđelje za mir u svijetu. Franjevačkim duhom, jednostavnošću nosio je svoju franjevačku povijest utjelovljenu u sadašnjosti ili datosti stanovitoga vremena. Franjevac – Hrvat – Hercegovac! Ide Šime bez straha“, kazao je Čutura.

Na kraju je dodao: „Pješak se kreće od pet do sedam kilometara na sat. Prosječni vozač, ne profesionalni godišnje prijeđe oko 15 000 kilometara, a fra Šimun je to pješice prošao. Servis auta se radi barem jednom godišnje, a fra Šimunu gorivo je vjera, a servis su mu bila svetišta. I imao je najboljeg mehaničara – Fidelissimu Mater! Najvjerniju Majku, Kraljicu Mira u Međugorju. Kako donosi u knjizi – zanimljivo je da Gospa poručuje: ‘Molite sa mnom za mir. I vi možete svojom molitvom pridonijeti tom miru.’Tim nadahnućem fra Šimun je crkveni i franjevački mercedes i to one najbolje linije poput 500 SL ili 280 SE!“.

Dr. Kurt Herler opisao je fra Šimunovo djelovanje u Frohnleintenu u kojem je obnovio crvku, samostan i oživio živu Crkvu koja danas diše punim plućima.