Fra Zlatko Vlahek održao predavanje o temi „Časoslov – molitva Crkve“
Foto: Župa sv. Antuna Padovanskog // Predavanje fra Zlatka Vlaheka o molitvi časoslova
Doktor liturgike i tajnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek održao je u ponedjeljak 20. svibnja 2024. u bazilici svetog Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu predavanje o temi „Časoslov – molitva Crkve“, koje je dio trajne formacije lektora i izvanrednih služitelja euharistije, ali je bilo otvoreno i za javnost.
Fra Zlatko je naglasio da je časoslov molitva Crkve jer je dio njezine tradicije te da Crkva pronalazi smisao i vrijednost molitve časoslova u evanđelju kada Krist govori kako „treba svagda moliti i nikada ne posustati“. Prema dogmatskoj konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium, časoslov među svim liturgijskim činima ima to svojstvo da se po njemu posvećuju tijek dana i noći.
Predavač je naglasio kako je molitva časoslova svoj „uzor“ pronašla u židovskoj molitvi u Isusovo vrijeme. Obraćeni kršćani nastavljaju molitve utemeljene u židovskoj molitvenoj praksi. Evanđelja nam govore kako je Isus često i noći provodio u molitvi te je ideal apostolske zajednice postala neprestana molitva. S obzirom da je časoslov molitva koja posvećuje određeni čas dana, ti su se časovi temeljili na određenim događajima iz života Isusa i apostola. U širenju časoslova veliku su ulogu imali asketi i monasi, posebno benediktinci, a kasnije franjevci i dominikanci. Bogoslužje časova je molitva cijele Crkve i cijela je kršćanska zajednica pozvana moliti, poručio je fra Zlatko.
Istaknuo je smisao bogoslužja časova u životu Crkve rekavši da ono na najsavršeniji način potvrđuje Crkvu kao zajednicu koja moli te da je ono čin Krista svećenika, snaga koja povezuje Crkvu, samoostvarenje čovjeka i posvećenje svega stvorenog. Liturgija časova se sastoji od jutarnje molitve, službe čitanja, srednjeg časa (trećeg, šestog i devetog časa), večernje molitve i povečerja. Ostali dijelovi koje sadrži bogoslužje časova su biblijski hvalospjevi, himni, otpjevi, antifone, čitanja, molbenice, molitva Očenaša i svećenikova završna molitva.
„Bogoslužje časova nas obvezuje nadići svoje osobne ukuse. To je molitva sveopće, Katoličke Crkve i onda kad se moli pojedinačno i u tome leži njezina snaga. Osnovni je stav onoga koji slavi bogoslužje časova taj da želi postati jedno srce i jedna duša sa svim moliteljima i svekolikom Crkvom te da nastoji usvojiti duhovnu poruku koju nam Crkva svakodnevno šalje. Budući da je euharistija najodličniji način zahvaljivanja za sva Božja dobročinstva, onda je bogoslužje časova kao ‘produžena ruka’ euharistijskoga slavlja, dakle molitva produžena na čitav dan“, zaključio je fra Zlatko.
Okupljeni su nakon predavanja imali priliku postaviti pitanja.
