Prigodnu homiliju, polazeći od nedjeljnog evanđelja, održao je slavljenikov rođak fra Petar Grubišić, bivši provincijal, župnik u Ogulinu. „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“ Nadovezujući se na te riječi iz Evanđelja po Mateju, fra Petar je podsjetio da mu je fra Jerko bio propovjednik na mladoj misi stavljajući mu na srce upravo poruku na tragu tih riječi. „Nema života bez križa. Može čovjek od njega bježati koliko god hoće, ali ne može pobjeći.“

„Naš je današnji zlatomisnik fra Jerko“, nastavio je propovjednik u uvodnom dijelu homilije, „ostao vjeran ovim Isusovim riječima cijeli svoj redovnički i svećenički život. (…) Tolike je duše približio Bogu dijeleći sveta sakramentalna otajstva, dajući različite savjete i upute tražiteljima duhovne okrjepe. A da ne spominjemo tolike molitve koje je, za razne duše i u raznim prigodama upućivao svemogućem Bogu. Ovim se slavljem želimo ponajprije zahvaliti Bogu za jedan vjerno življen redovnički i svećenički život i istodobno ga moliti da fra Jerka još podrži svojom snagom da služi njemu i njegovu narodu. Zahvaljujemo i fra Jerku na lijepom jubileju i na svemu što je učinio tolikim dušama, kao i nama fratrima u Provinciji, djelujući posebno kao odgojitelj mladih redovnika.“

Na završetku slavlja fra Ivan Paponja, zahvalivši Bogu za jubilarno slavlje, zahvalio je svim koncelebrantima i nazočnima te posebno, u ime Provincije, zlatomisniku, podsjećajući na njegovo djelovanje u Provinciji, Crkvi i Župi sv. Franje Ksaverskog. „Fra Jerko se u našoj Provinciji istaknuo jednostavnim životom služeći odano Crkvi i svojoj redovničkoj zajednici: djelovao je u župnom pastoralu, bio odgojitelj u novicijatu, pučki misionar i propovjednik, kapelan u domu za starije osobe; posebno se isticao kao revni i brižljivi ispovjednik i duhovni vođa, što se očituje i sada u ovoj župi. Pamte ga i nazivaju, tražeći savjete, naši vjernici iz svih mjesta u kojima je djelovao ‒ Zadra, Ogulina, Krka, Splita. Naša mu Provincija zahvaljuje za sve dobro koje je činio i moli za njegovo zdravlje, da ga Bog podrži kako bi još, u svojim mogućnostima, mogao pomoći u ovoj župi, posebno u službi ispovjednika.“

Svečana euharistija, slavljena je na kalvariji ispred župne i samostanske crkve sv. Franje Ksaverskoga, koja se ne može koristiti zbog oštećenja u potresu prije tri mjeseca.

S fra Jerkom misu su slavili provincijal fra Ivo Martinović, gvardijan, župnik i provincijski vikar fra Ivan Paponja, propovjednik fra Petar Grubišić, samostanski vikar fra Zvonimir Brusač, mladomisnik fra Mirko Mišković, gvardijan Samostana sv. Franje u Odri fra Branko Lovrić te braća fra Rafael Lukarić iz Odre i fra Marko Neretljak iz Splita.

Na euharistijskom slavlju uz župljane je sudjelovala fra Jerkova rodbina te njegovi prijatelji i poštovatelji. Pjevanje su predvodili župni pjevački zbor u suradnji s fra Jerkovim poštovateljima Zvonimirom Palićem, Josipom Ćulumovićem i Terezijom Glasnović.

Nakon mise ispred crkve bio je domjenak za rodbinu, župljane i prijatelje, a zatim svečani objed u samostanu, na kojem su se pridružila i druga braća redovnici iz samostana u Odri. Provincijal je u svojoj čestitki podsjetio na fra Jerkov životni put, od školovanja u Posuškom Gradcu, Zadru i Zagrebu preko djelovanja u župnom pastoralu i redovničkom odgoju do raznih oblika pastoralno-duhovnog djelovanja za njegova življenja u samostanima u Ogulinu, Krku, Splitu i Zagrebu. Istaknuvši da su njegov život i djelovanje bili obilježeni „molitvom, predanošću Bogu, služenjem u svetim sakramentima i ljubavlju prema ljudima“, čestitao mu je jubilej i u ime Provincije zahvalio za sve što je učinio za Boga, Provinciju i Božji narod.

Fra Jerko Penava je rođen 29. studenog 1941. g. u Batinu, u župi Posuški Gradac u Hercegovini. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu i Posušju, srednjoškolsko obrazovanje završio na nadbiskupijskoj gimnaziji u Zadru, teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a specijalizaciju, s magisterijem iz duhovnosti, u Rimu, na Antonianumu. Svečane zavjete je položio 1965. g., a za svećenika je zaređen 1970. u Zagrebu. U prvim godinama svećeničke službe bio je kapelan u Župi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu radeći posebno u Gračanima. Više puta bio je učitelj novaka, najprije u Zadru, a kasnije u Krku i Odri. Najduže je bio u samostanu u Ogulinu, od 1980. do 1999. g. (osim novicijata u Odri 1982. ‒ 1983.) U to vrijeme često je vodio duhovne vježbe i duhovne obnove i djelovao kao pučki misionar, propovjednik i bolnički kapelan. Od 1992. g. bio je više godina vjeroučitelj u srednjoj školi u Ogulinu i duhovni asistent bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda u Ogulinu, a kasnije i provincijski i nacionalni asistent OFS-a. Od 1999. do 2005. bio je u samostanu u Krku, posvećujući se ispovijedanju i pomažući u pastoralnom radu. Od 2005. do 2013. g. bio je župni vikar i duhovni asistent Franjevačkoga svjetovnog reda u Župi Svete Obitelji Splitu, gdje se također posvetio ispovijedanju i duhovnom vodstvu. Od 2013. član je samostana u Zagrebu gdje uz ispovjedničku službu obnaša i dužnost kapelana u Domu za starije osobe Ksaver.