Knjigu Franjevačko 13. stoljeće fra Daniel Patafta razdijelio je u dvije velike cjeline (1) Povijest i (2) Teologija i duhovnost.

Predstavljanje knjige započelo je govorom don Antona Šuljića, pomoćnika direktora Kršćanske sadašnjosti koji je predstavio autora.

Daniel Patafta rođen je 11. svibnja 1980. godine u Rijeci gdje je završio osnovnu školu i Salezijansku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti. Nakon klasične gimnazije 1998. upisuje studij jednopredmetne povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 13. siječnja 2003. godine. Iste godine upisuje poslijediplomski studij iz Hrvatske povijesti na spomenutom visokom učilištu koji je završio 10. prosinca 2007. godine obranom magistarskog rada pod naslovom: „Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine.“ Patafta je obranom magistarskog rada stekao akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti (znanstveno polje povijest, grana nacionalna povijest). Nadalje se specijalizirao za modernu i suvremenu Hrvatsku povijest, odnosno 19. i 20. stoljeće. Od listopada 2003. počeo je raditi kao kustos – pripravnik u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, a od 2004., nakon položenog stručnog muzejskog ispita, stupio je u stalni radni odnos kao kustos za povijesne zbirke Muzeja. Godine 2006. napušta dotadašnje radno mjesto i ulazi u postulaturu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, sa sjedištem u Zagrebu. Nakon završenog novicijata, 2008. godine započinje još jedan studij i to filozofsko – teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 2012. zaposlen je kao asistent na Katedri crkvene povijesti katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a postdiplomski iz Crkvene povijesti upisuje 2013., iste godine kada je i zaređen za svećenika. Doktorsku disertaciju „Reformni pokret i Hrvatska starokatolička crkva od 1919. do 1929.” obranio je 15. studenog 2016. godine.

Prije samog predstavljanja knjige, Zbor franjevačkih bogoslova otpjevao je gregorijanski koral Salve Sancte Pater.

„Franjevački je red ostavio dubok trag u hrvatskoj povijesti, a baština proizašla iz veza Hrvata i franjevaca jedan su od dokaza pripadnosti Hrvata zapadnoeuropskom civilizacijskom i kulturnom krugu stoga je knjiga kolege Patafte vrijedan sustavan prikaz svih bitnih segmenata franjevačke povijesti 13. stoljeća“, rekla je Ana Biočić, docentica na Katedri crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Biočić nastavlja kako je

„Važno napomenuti da knjige ovakve tematike postoje u drugim govornim područjima, no na hrvatskom jeziku ovo je prva monografija ovakve tematike.“

Biočić također navodi kako je Patafta posebnu pažnju posvetio pokretu spiritualaca i detaljno razmotrio njihov „doktrinarni nauk, pustinjački život, studij i apostolat.“

Pročelnik Katedre crkvene povijesti, Slavko Slišković, predstavio je prvi, povijesni dio knjige. „Paralelno s Franjom i franjevaštvom rađala se nova Europa i svijet koji su obilježili povijest sve do naših dana, a franjevaštvo je također dalo nemali doprinos na polju kulture, znanosti, umjetnosti i napose vjerskoga života.“ „Neuspjeh križarskih pohoda“, objašnjava Slišković, „ograničenost teološkog promišljanja jasno definiranog doktrinama, kanonskim pravom i apstrakcijom skolastike također su prema autoru bili poticaj nastanku prosjačkih redova. Naravno, u ovoj knjizi govori o franjevačkom. Ne iznenađuje, stoga, znatan prostor posvećen utemeljitelju reda kao polazišnoj točki kojoj se franjevaštvo uvijek vraćalo u želji za dubljim i konkretnih življenjem svoga identiteta.“ Slišković je istaknuo autorovu sposobnost navođenja konkretnih događaja, ali i kritičnost od koje Patafta ne bježi upravo zbog težnje za povjesničarskom nepristranosti. Također opisuje kako osim svetom Franji Asiškom, posebno mjesto u knjizi pripada i svetom Bonaventuri „koji je uspio duh Franje iz Asiza utjeloviti na studijskom planu.“

Fra Marinko Pejić s visokoškolske ustanove Franjevačke provincije Bosne Srebrene, odnosno Franjevačke teologije Sarajevo ističe: „13. stoljeće može se bez sumnje smatrati jednim od najplodnijih i najživljih perioda kršćanskog zapada“. Pejić nastavlja da je Patafta dobro uočio kako se događaji 13. stoljeća ne mogu u potpunosti razumjeti bez konteksta prethodnog stoljeća zbog čega započinje drugi dio knjige „sažetom prezentacijom dostignuća 12. i 13. stoljeća posebno se fokusirajući na sveučilište.“ Napominje i kako su fenomenu rađanja sveučilišta i takvoj internacionalizaciji europske kulture snažno doprinijeli pariški studentski centri prosjačkih redova te samostani u kojima su zajedno živjeli dominikanci i franjevci.

Tomislav Galović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz perspektive povjesničara napominje kako je ova knjiga, osim što je opsežna i puna važnih informacija, također dragocjena. Segment koji je Galović smatrao važnim za istaknuti jest „opis svetog Franje Asiškog u Bologni gdje se u to vrijeme na studiju pravnih znanosti nalazio Toma Arhiđakon Splićanin. On je vidio svetog Franju i zapisao vrhunske riječi (o svecu) u svom djelu, Historia Salonitana, najvažnijeg djela na istočnoj jadranskoj obali u srednjem vijeku.” Osim navedenog, Galović spominje Pataftino citiranje poznatog francuskog historiografa Jacquesa Le Goffa koji je bio dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. „On je stvorio jednu drugačiju povijest koja se odmiče od političke povijesti, koja ide za povijesti mentaliteta.“

Le Goffova knjiga „Sveti Franjo Asiški sabrana od njegovih članaka je jedno važno svjedočanstvo jednog drugog pogleda na svetog Franju kojeg je fra Daniel jako dobro ovdje iskoristio i inkomponirao u tekst ove knjige. Tako da će ova knjiga itekako naći svoje mjesto u hrvatskoj medievistici zato što je 13. stoljeće formativno stoljeće hrvatskog srednjovjekovlja.“

Osim što je doprinos kulturnoj, znanstvenoj, odnosno teološko-filozofskoj kao i historiografskoj problematici tog doba, ova knjiga bogata je i sadržajem za širu javnost jer sadrži obrazloženja o temeljima na kojima se izgradio franjevački red i o utjecaju sv. Franje Asiškog na društvo, religiju i duhovnost. Zbog širokog spektra i publike koju knjiga pokriva, jedan od prisutnih iz publike, poznati akademik Vladimir Paar izrazio je želju da u par rečenica izrazi na koji način ta knjiga ima i širu dimenziju poručujući kako je Roger Bacon, spomenuti franjevac, zapravo otac prirodoznanstvene metode istraživanja što je vidljivo iz njegova djela Opća načela prirodne filozofije.

Sam autor Daniel Patafta kratko se obratio prisutnima izražavajući želju da mlađim naraštajima „ovo bude poticaj da svaki od nas jest jedan potencijal, a koliko ćemo ga razvijati ovisi o nama u suradnji s dragim Bogom i vrlo velikoj volji i žrtvi.“