Dr Scott Stripling, voditelj iskopavanja pri Udruzi za biblijska istraživanja, objavio je da kombinacija biblijskih izvještaja, lokalne topografije i arheoloških nalaza najuvjerljivije upućuje na Kursi, mjesto na istočnoj obali Galilejskog jezera, u blizini područja poznatog iz Evanđelja kao Gergesa ili Gadara, kao najsnažniju lokaciju čuda opisanog u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju.

Stripling se u istraživanju pozvao na rad iz 1985. godine koji je dokumentirao više desetaka drevnih pristaništa oko Galilejskog jezera, uključujući i pristanište u Kursiju. Ono je imalo velike kamene lukobrane i rimski ribnjak. Prema njegovim riječima, sve evanđeoske pojedinosti uklapaju se u radijus od približno dvjesto metara oko toga mjesta.

Tijekom istraživanja prepoznata su tri topografska obilježja prisutna u svim evanđeljima: strma litica uz sam rub vode, groblje u neposrednoj blizini mjesta događaja i Isusov dolazak čamcem s druge strane jezera. Upravo se ta tri elementa susreću u Kursiju. Litica se uzdiže manje od pedeset metara od obale, na obližnjem se brdu nalaze židovske grobnice, a u jezeru su otkriveni ostaci rimskog pristaništa iz prvoga stoljeća.

Ključ istraživanja bilo je precizno lociranje pristaništa uz pomoć zračnih snimaka i terenskih podataka iz 1985. godine. Striplingov je tim ronio uz obalu Kursija i pod vodom pronašao velike klesane blokove koji tvore dvostruke gatove, tipične za luke rimskoga doba. To pristanište bilo je aktivno upravo u razdoblju koje evanđelja opisuju.

Povijesni kontekst dodatno potkrepljuje ovu lokaciju. Područje je pripadalo Dekapolisu, saveznoj skupini gradova s izraženom grčko rimskom kulturom. U takvu okruženju uzgoj svinja bio je uobičajen jer su služile kao prehrambeni izvor rimskim postrojbama. Deseta rimska legija bila je stacionirana u tom području, a njezin je amblem bio vepar. U evanđeoskom izvještaju zlodusi se predstavljaju riječju legija, što možda nije samo oznaka mnoštva, nego i aluzija na rimsku vojsku koja je nadzirala regiju.

Stripling je opisao ozdravljenog čovjeka kao poganina koji je možda bio radnik ili neuspjeli regrut u rimskoj službi i koji je u evanđeoskom tekstu prikazan kao žrtva sila koje utjelovljuju ugnjetavanje. Svinje u tom kontekstu nisu bile samo stoka nego i vojna opskrba. Njihovo uništenje stoga, rekao je, ima snažno duhovno i simbolično značenje.

Kršćanska tradicija već stoljećima smješta događaj u Kursi, što potvrđuju i ostaci velike bizantske bazilike iz petog stoljeća poznate kao Kapela čuda, podignute na brežuljku iznad pristaništa. U nekim fragmentima mozaika pojedini znanstvenici prepoznaju i prikaze svinja, što dodatno povezuje lokalitet s evanđeoskim događajem.

Stripling je podsjetio i na nastavak evanđeoskog izvještaja. Nakon ozdravljenja, Isus je čovjeka poslao da svjedoči svojim bližnjima o Božjem milosrđu. Kada se Isus godinu dana kasnije vratio u taj kraj, prema Markovu evanđelju dočekalo ga je mnoštvo, što upućuje na to da je svjedočanstvo ozdravljenog muškarca pokrenulo duhovnu obnovu u cijeloj regiji.

Najnovija istraživanja tako dodatno učvršćuju tradicionalno smještanje ovoga evanđeoskog događaja, povezujući biblijski tekst s lokalnom topografijom i arheologijom u jednu od najuvjerljivijih rekonstrukcija mogućeg mjesta čuda.