Zašto se biskupi moraju susretati s Papom?

To je ne samo obveza koja proizlazi iz Zakonika kanonskog prava, to je i jedan otajstveni susret. Ako je papa, a jest, nasljednik sv. Petra onaj koji je danas poslan i pozvan učvršćivati braću u vjeri, onda su braća došla kako bi ih on doista učvrstio u vjeri na njihovom putu življenja i svjedočenja Radosne vijesti, izgradnje Božjega kraljevstva.

Javnost se pitala zašto je objavljeno šturo priopćenje nakon vašeg susreta s papom. Nisu bili poznati detalji razgovora. Je li uobičajeno da se baš i ne govori javnosti kako ti susreti izgledaju?

Taj se način susret s papom i određenim tijelima mijenjao kroz povijest. Ako malo pogledate obavijesti Svete Stolice koje ona redovito objavljuje na svojim stranicama, tamo ćete vidjeti i za druge biskupske konferencije da se nigdje nije objavilo nikakvo priopćenje, da su tamo među audijencijama objavljena imena, odnosno vijest da je Papa toga dana primio članove te i te biskupske konferencije, da su članovi pobrojeni poimenično. To je jedan način koji je papa Franjo uveo.

Biskupi su morali poslati izvješća Svetoj Stolici u Rim. Kakva je slika Crkve iz Hrvatske otišla?

Sigurno različita. Predsjednik HBK je to dobro naglasio u svom govoru. Nosimo jednu prtljagu prošlosti, ali također onu sadašnjosti i budućnosti. Ona prtljaga prošlosti je jasna, to su te veze sa Svetom Stolicom, uloga našega naroda. A prtljaga sadašnjosti i budućnosti su svi ti izazovi s kojima se susreće ne samo Crkva u Hrvatskoj, nego uopće cijela Katolička Crkva. S druge strane, od područja do područja, od biskupije do biskupije postoje razlike. Slika u smisli življenja vjere je jako različita i jako dinamična, ali naravno da osjećamo probleme s kojima se Crkva danas susreće, koji nažalost ni nas ne zaobilaze.

Jedan od problema koji nas je proteklih dana okupirao, to je odnos prema migrantima. Je li bilo sa Svetim Ocem i u dikasterijima Svete Stolice razgovora o tome monsinjore Paliću?

Na temelju onih informacija koje ja imam, sigurno je bilo riječi o migrantima, osobito u Papinskom vijeću za cjeloviti razvoj. A s Papom je spomenuto i to pitanje, na koji način danas dati odgovor na pitanje migranata.

Što kaže Papa, treba li velikodušno otvarati vrata ili mudro i promišljeno pristupati?

Rekao bih da s jedne strane, naravno, treba biti otvoren, ali s druge strane, u toj otvorenosti treba biti odgovoran. A ta odgovornost znači da država mora odlučiti koliko i na koji način pristupiti cijeloj toj situaciji i kakve stavove zauzeti.

Je li bilo govora i o tome kako pristupiti pedofiliji?

U drugim kongregacijama malo više. U razgovoru sa samim Papom se to možda moglo iščitati kroz poziv na dobar i kvalitetan odgoj u našim bogoslovijama.

Zašto je odgovor pojedinih biskupa na pitanje vezano za kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca bio nekako diplomatski intoniran? Odmah nakon susreta s papom Franjom čuli smo da niste izravno razgovarali o tome, da ga niste izravno pozvali u Hrvatsku. Je li to uobičajeno, mons. Paliću?

Ta se dva pitanja ne mogu povezivati. Jedno je pitanje kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca, drugo je pitanje poziva papi Hrvatskoj. Papa treba biti pozvan od državnih vlasti. Ovih dana je predsjednik Hrvatskog sabora boravio u Vatikanu i on je pozvao Papu u pohod Hrvatskoj. Što se tiče kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, bilo je riječi o tome, što se moglo iščitati iz izjava pojedinih biskupa. U toj situaciji bismo morali prihvatiti što je Papa rekao: “Štujte ga, molite se njemu”. Znamo veličinu kardinala Stepinca, Crkva ga je proglasila blaženim. S druge strane treba čekati trenutak kad će Papa odlučiti proglasiti ga svetim.

Zašto toliko odgađanja za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca? Rad komisije je završen, ništa se nije pomaklo.

Zaključio bih jednom rečenicom. Moramo imati povjerenja u papu Franju da on radi ono što je najbolje za cijelu Crkvu i naš narod. Ponavljam, Papa je rekao: “Štujte ga, molite se njemu”. Ostalo prepustimo Božjoj providnosti i odluci pape Franje.

Zašto je Papa u opću audijenciju primio samo dvojicu pastira? Je li to uobičajeno?

Meni je to poznato kao i vama, iz službenog priopćenja Svete Stolice.

Hrvatski narod je tisuću godina prije Drugoga vatikanskog sabora imao svoje pismo, svoj jezik na kojem je imao dozvolu slaviti liturgiju. To je nekako i komemorirano uz spomen ploču… 

Prva ploča bila je postavljena u smislu povijesnih odnosa Svete Stolice i hrvatskoga naroda. Lijepo je da u tom mnoštvu bude i naša ploča, jer smo jedan od slavenskih naroda koji smo prvi prihvatili kršćanstvo. Što se tiče posjeta Ad limina i postavljanja ploče u bazilici Svete Marije Velike, lijepo je među ostalim pločama vidjeti i ploču na glagoljici.

Kada govorimo o bazilici Svete Marije Velike, značajna je za nas jer je ondje bl. Stepinac slavio mladu misu, ali i apostoli slavenskog naroda  došli su sa zamolbom da se u našem narodu slavi misa na narodnom jeziku.

Tako je, to je kardinal istaknuo u svojoj propovijedi. S jedne strane našu povezanost preko blaženog Alojzija Stepinca, a s druge strane povezanost preko braće svetih Ćirila i Metoda.

Biskupi su bili podijeljeni tijekom posjeta Ad limina u kongregacijama. Gdje ste, konkretno, Vi bili, za koja ste Vi pitanja osobno zaduženi?

Ja sam generalni tajnik HBK. Tu je bilo mnogo tehničkih detalja koje je trebalo organizirati, od vremena pohoda do slavljenja misa. Nekoliko kongregacija su svi biskupi posjetili: Kongregaciju za nauk vjere, Kongregaciju za biskupe, Kongregaciju za kler, Kongregaciju za posvećeni život i družbe apostolskog života i Kongregaciju za katolički odgoj. U drugim papinskim vijećima, tu smo bili podijeljeni.

Jesu li takvi pohodi samo informativne naravi ili ste dobili neke upute na čemu bi Crkva u Hrvatskoj trebala više raditi?

To su više informativni pohodi. Ali naravno da je Papa rekao što mu leži na srcu. To je doista bio jedan razgovor u lijepom ozračju.

Što je vama na srcu kao hrvatskim biskupima, a što je Papi na srcu, kao poglavaru Katoličke Crkve?

Ne postoji različitost u pogledu. Pitanje je naglasaka. To su pitanja odgoja mlađih svećenika, odnosa biskupa i svećenika te pitanje migranata.

Ima li ovaj pohod značenje u društveno političkom procesu, s obzirom da ste paralelno bili u Rimu s predsjednikom Hrvatskog sabora?

Predsjednik Hrvatskog sabora je bio u povodu postavljanja ploče o slavlju liturgije na narodnom jeziku. O njegovim razgovorima je javnost obaviještena. Mi smo tamo išli kao pastiri mjesnih Crkava papi koji je odgovoran za cijelu Crkvu.

S obzirom da je ovo bio vaš prvi Ad limina apostolorum mons. Paliću, kako je Vama bilo?

Dobro je vidjeti lica koja nam šalju dopise. Dobro je upoznati se s tijelima Svete Stolice.

Kada je sljedeći Ad limina?

Po Zakoniku kanonskoga prava je to za biskupije europskih zemalja svakih pet godina. Naš posljednji pohod Ad limina je bio 2006. godine, prije dvanaest godina. Iz iskustava drugih biskupskih konferencija, mislim da je sad došlo vrijeme da to bude svakih šest, sedam godina.