Trodnevna priprava za proslavu održana je od 19. do 21. lipnja. Tih dana je moljena krunica, slavljena misa s propovijedi i molitva kod groba o. Gerarda.

Za vjernike mađarskoga govornog područja Subotičke biskupije slavlje Gerardova održano je 23. lipnja. Svečanu koncelebriranu misu predslavio je privremeni diecezanski upravitelj Subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas, u zajedništvu s priorom somborskog karmelićanskog samostana o. Stjepanom Vidakom i vicepostulatorom kauze za beatifikaciju o. Gerarda o. Zlatkom Žuvelom, kao i drugim svećenicima koji su hodočastili sa svojim vjerenicima. Propovijedao je mons. Fazekas, koji je na kraju mise na grobu o. Gerarda zajedno sa svećenicima i prisutnim vjernicima izmolio molitvu za zagovor oca Gerarda za sve potrebite milosti te za njegovo što brže proglašenje blaženim.

Središnje slavlje održano je u subotu 24. lipnja, a započelo je duhovnim programom koji su pripremili vlč. Dominik i s. Kristina Ralbovsky, salezijanci suradnici, zajedno s animatorima i djecom iz Oratorija „Don Bosco” iz Selenče. Izveli su igrokaz „S ocem Gerardom do svetosti“.

Tijekom duhovnog programa objavljeni su rezultati ovogodišnjeg natječaja za vjeroučenike,  kojeg su raspisali Karmelski samostan u Somboru, Vicepostulatura o. Gerarda i Katehetski ured Subotičke biskupije na temu: „S o. Gerardom ka svetosti“. Natječaj je bio likovnog i literarnog karaktera, a vjeroučenici iz osnovnih škola mogli su poslati i fotografiju na zadanu temu. Cilj natječaja bio je upoznati najmlađe s likom i djelom toga sluge Božjega, te skupa s njima razmišljati o svetosti na koju su pozvani svi ljudi. Također je cilj bio i širiti pobožnost prema o. Gerardu među djecom, kako bi se što više vjernika utjecalo njegovom moćnom zagovoru, te kako bi jednoga dana bio proglašen blaženim i svetim. Pristiglo je stotinjak dječjih radova iz Subotice, Sombora, Novog Sada, Đurđina, Palića, Tavankuta, Kovilja, Kaća, Bačke Palanke, Čelareva i drugih mjesta biskupije. Žiri (Katarina Čeliković, Jelena Zečević i Erzsébet Pőlhe) je odabrao najbolje radove u tri kategorije, a u okviru prve nagrade troje djece je nagrađeno jednovnevnim izletom.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s mons. Fazekasom, domaćim karmelićanima i brojnim drugim svećenicima.

„U Crkvi slavimo tri rođendana, Isusa Krista sina Božjega, Marije i Ivana Krstitelja. Danas uz rođendan Ivana Krstitelja slavimo i rođendan za nebo o. Gerarda, sluge Božjega, kojega posebno častimo, volimo i  molimo i želimo ga ugledati što prije na oltaru. Moramo znati da ni jedan život na ovom svijetu nije slučajan, svaki je Bogom dan i usmjeren, ima cilj, smisao i poslanje. Zato želimo usporediti poslanje Ivana Krstitelja i poslanje o. Gerarda“, poručio je na početku homilije kardinal Puljić.

„Živimo u vremenu kada vlada čudan strah, nesigurnost. U svakom vremenu je bilo muka, no ova vremena su čudna. Zašto su ljudi izgubili sigurnost života? Boje se djece, svoga korijena, imena, boje se upravo svoga identiteta. Pogledajte Ivana Krstitelja. Nije imao Crkvu da ga pouči, ni roditelji ga nisu mogli poučiti. Imao je  nešto što nama danas nedostaje – pouzdanje u Boga. Vjerovao je da Bog ima s njim plan i tražio da otkrije što Bog planira s njime. To nije jednostavno pronaći. I otac Gerard  može posvjedočiti da je i sam tražio da vidi koje je njegovo zvanje. Napokon je odučio za karmelski red. Ivan je u pustinji otkrio da njega Bog sprema da pokaže Isusa. I to je učinio na rijeci Jordan. To je glavna uloga Ivana Krstitelja. Kad su o. Gerarda, dok je sjedio u klupi, pitali ‘Što tu toliko čekaš u klupama?’, on reče: „Čekam duše.“ Dakle, imali su istu službu: pokazati ljudima Isusa“, kazao je propovjednik.

Kardinal Puljić rekao je i da su dvije kreposti kod Ivana Krstitelja i kod oca Gerarda iste. „Jedna je poniznost. Bog se malenima objavljuje. Zašto su danas ljudi nezadovoljni? Jer su oholi, sebični, nema Bogu mjesta u duši. Učimo moliti srcem iz duše i onda ćemo biti sigurniji, stabilniji i hrabriji za život. Druga krepost koja im je zajednička su životi ispunjeni  pokorom. Bez žrtve se ne može ništa uspjeti. Od malena se uči znati svoj križ prihvatiti i samo tako shvatiti da samo kroz to mogu rasti u ljubavi. Bez žrtve nema ljubavi. Zato od ove dvojice učimo kršćansku hrabrost, spremnost za žrtvu, ustrajnost i strpljivost  u našoj svagdašnjoj borbi. Želio bih, kad njih slavimo i molimo, da prihvatimo život kao nadahnuće, poticaj, ohrabrenje, da na neki način u ovaj sumorni svijet unesemo svijetla, radosti života, nade. Treba nam nada koja donosi radost života. Zato vas, braćo i sestre, hrabrim da upravo na tome gradimo svoj život  živeći s pouzdanjem u Boga iz nade, iz predanja u Božje ruke“, zaključio je mons. Puljić.

Na kraju slavlja  nazočnima  se obratio vicepostulator o. Zlatko koji je zahvalio kardinalu na dolasku, slavljenju mise i propovijedi, dijecezanskom upravitelju, svim svećenicima koji su došli sa svojim župljanima, svim hodočasnicima, subotičkom zboru i zborovođi. Riječi zahvale je uputio i svima koji su se obukli u narodne nošnje i time pokazali svoju ljubav prema svom identitetu i precima. Naročito je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da rođendan za nebo o. Gerarda Stantića bude svečan. Na kraju je pozvao sve na agape oko obiteljskog stola u dvorište karmelskog samostana.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Katedralnog zbora „Albe Vidaković“ pod vodstvom Miroslava Stantića.