U knjizi su sabrani književni tekstovi prof. Vegha, uglavnom eseji, koji su objavljivani u časopisima, novinama i publikacijama u razdoblju od dvadesetak godina.

Knjiga započinje „Pohvalom pustinji“, a pustinja je za autora mjesto gdje se traži Boga, mjesto ogoljelosti ljudskog srca. U pustinji ljudskoga srca postoji samo ljubav prema Bogu, u pustinji nema mjesta za bilo koju vrstu požude, pohlepe. Pustinja povezuje sve dijelove knjige jer svjedoči o autorovoj čežnji za Bogom.

U prvom dijelu knjige pod naslovom „Osam sjenica za tražitelje Božje blizine“ autor u osam tekstova oživljava Antuna Gustava Matoša i Frana Galovića i njihovu ljubav prema hrvatskomu vinogradskomu krajoliku, svetište Majke Božje Bistričke, svetište Majke Božje od Kamenitih Vrata te hrvatskoga slikara Josipa Rasteka.

Drugi dio „Zapisi iz samostana“ donosi četiri teksta o samostanskom životu i djelovanju; prikazuje samostane kao utočišta dragocjenih knjiga, ocrtava život njemačkih svetica Gertude i Matilde, piše o sestrama bazilijankama u Križevcima…

Posljednji dio donosi tekst o kapeli sv. Lovre u selu Lovrečanu pokraj Zlatar-Bistrice, a knjigu zatvara tekst „Zapis uz novelu Matošev oproštaj od prijatelja. Fragment“.

„Zbirka sa šesnaest vrlo raznorodnih književnih tekstova ne samo da je vrijedan doprinos suvremenoj hrvatskoj književnosti duhovne kršćanske inspiracije, nego je također snažan poziv na traženje i prepoznavanje Božjih tragova, na bolje poštovanje, poznavanje i oživljavanje hrvatske kulturne baštine, onakve kakva ona jest: sa svojom istaknutom transcendentnom, kršćanskom komponentom, te poziv na zdravo domoljublje“, istaknuo je recenzent mons. Ivan Miklenić.