Večer je započela misnim slavljem u crkvi Majke Božje od Milosrđa. Uz koncelebraciju kanonika pulskog kaptola sv. Tome preč. Željka Stavera i gvardijana Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog o. Đure Hontića, misno slavlje predvodio je katedralni župnik Rikard Lekaj. Predvoditelj je u homiliji podsjetio na dnevni spomendan bl. Katarine Kosač-Kotromanić, posljednje bosanske kraljice, žena hrvatskog kralja i bana u Bosni Stjepana Tomaša, proglašena blaženom, članica franjevačkoga svjetovnog reda. Misu je glazbeno animirala Klapa sv. Juraj HRM.

Nakon mise u katedrali je održana glazbeno-poetska večer tijekom koje je predstavljena nova zbirka poezije Marijana Almaša „Ova bi vas ruka pomilovala“. Predstavljanju su, uz brojne žitelje Pule i okolice nazočili i svećenici, redovnici i redovnice te umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Program su započeli pjevači Klape sv. Juraj izvanrednom izvedbom pjesme „Krist na žalu“. Uvodnim riječima pozdrava i dobrodošlice okupljenima se obratio domaćin, katedralni župnik Lekaj. Moderator prof. Filip Zoričić predstavljajući autora Marijana Almaša, citirao je osvrt na sadržaj iz pogovora knjige u kojem prof. Ivana Petričević kroz biografske aspekte autora analizira tematiku i formu predstavljenoga literarnog uratka.

Prva cjelina, naslova „Vjeru, ljubav, istinu ne dam“ donosi refleksivne i religiozne pjesme preko kojih autor istinski uviđa razlog postojanja vlastitog bića. U drugoj cjelini „Žitnicu heroja rađala si“ pjesnik koristi lajtmotive ravnica, Slavonija, domovina i druge. U toj je cjelini vidljivo apostrofiranje kojim se pjesnik obraća pojedincima koji su obilježili njegovo odrastanje. U ovom ciklusu dominiraju riječi koje pripadaju organskom idiomu te njima autor ukazuje na autentičnost svojih misli, a u izričaju napose je osjetna specifičnost ikavice. U trećoj cjelini „Kapima ljubavi orošen“ autor razgolićuje svoju nutrinu i kroz stihove donosi hvalospjeve ljubavi.

Zbirka se može promatrati i kao dokumentaristički zapis jer gotovo za svaku pjesmu postoji neka faktografska napomena u kojoj autor iznosi motiv stvaranja pojedinog lirskog uratka. Kao i u prethodnoj zbirci pjesama Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci u drugome dijelu zbirke nalazi se dvadesetak aforizama u kojima Almaš promišlja o odnosu čovjeka prema životu, Bogu i vremenu. Marijan Almaš u svojoj najnovijoj, trećoj zbirci pjesama čitateljstvu poručuje da se bol, crnilo i dekadentnost mogu prevladati ako nas u životu vode ljubav i Božja riječ. Vođeni Almaševom mišlju „Molitva je put života!“ prebrodit ćemo sve ljudske nedaće i biti ustrajni u vlastitim htijenjima, zapisano je uz ostalo u pogovoru knjige.

Sam autor Marijan Almaš izrekao je osobno životno svjedočanstvo u kojem je kroz težak životni put, obilježen ranjavanjem u obrani rodnoga sela, istaknuo da su upravo vjera i osobni duhovni rast jedini način da se nadiđe malodušnost, tuga i beznađe koje mogu čovjeka obuzeti u pojedinim teškim životnim situacijama. Ispričao je da je prve stihove zapisao s osamnaest godina, no dvije bilježnice rukopisa uništene su u ratu. Prvu ljubavnu pjesmu čežnje za voljenom djevojkom i domom napisao je na odsluženju vojnog roka u JNA. Stihove kojima je liječio dušu u teškim i izazovnim trenucima tijekom veoma dugog oporavka nakon ranjavanja u kojem je ostao bez obje noge i jedne šake, započeo je bilježiti u bolesničkoj postelji, diktirajući ih medicinskoj sestri. Po povratku iz bolnice počinje zapisivati pjesme lijevom rukom, poneki od tih rukopisa nalaze se kao faksimili u zbirci poezije.

„Poezija je za mene punina duše, njome liječim svoju dušu, ona je dio mene koji se stvori u raznim stanjima duha. Slike koje su mi se stvarale u glavi jednostavno sam prenio na papir, iščitavajući ih dolazi do očišćenja duha i onda se čovjek penje prema gore, ne tone nego se penje prema gore“, rekao je autor te nastavio: „Zahvalan sam Bogu što imam taj dar i da sam mogao liječiti dušu kroz svoju poeziju.“

Almaš je govorio i o teškoći opraštanja, istaknuo je da je oprostiti teško, no, napomenuo je, shvatio je da ta mržnja samo više razdire njega samoga. U tom trenutku je rekao Bogu da oprašta, onima koji su ga povrijedili, oprašta neprijatelju „i od toga doba moj se kotač okreće u pozitivi, mržnja nestaje, srce i duša se čiste“, naglasio je.

Marijan Almaš rođen je 1965. godine u Vukovaru. Živio je u Bogdanovcima sve do svoga ranjavanja u rujnu 1991., a od tada živi u Vinkovcima. Prvu zbirku poezije naslovljenu „Drugi put Vukovar“ objavio je 1993., a drugu, „Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci“ objavio je 2012. godine, obje u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima.

Klapa sv. Juraj HRM protkala je tu glazbeno-poetsku večer maestralom izvedbenom brojnih duhovnih pjesmama koje su, u sugestivnom ambijentu drevne pulske katedrale, na brojne slušatelje koji su ispunili pulsku katedralu, ostavile upečatljiv dojam.

Na kraju se publici prigodnim riječima obratio voditelj klape Marko Bralić, a završni blagoslov okupljenima udijelio je biskup Milovan. Stihove je uz autora čitala i Suzana Valić.