U subotu u popodnevnim satima sjemeništarci su se uputili autobusom prema Mukinjama, zajedno s duhovnikom vlč. Petrom Mlakarom, te prefektom sjemeništaraca vlč. Goranom Bužakom. Ugodan smještaj u Pastoralnom centru Marije Majke Crkve, ljepota i mir prirode blizine Plitvičkih jezera te srdačno gostoprimstvo osoblja Pastoralnog centra omogućilo je plodonosno sudjelovanje u duhovnim vježbama. Za to je najzaslužniji bio o. Glogović koji je u svojim nagovorima, propovijedima i molitvama nastojao približiti sjemeništarcima bogatstvo i ljepotu vjere i povezanosti s Isusom Kristom i Blaženom Djevicom Marijom.

U uvodnom nagovoru voditelj duhovnih vježbi predstavio se sjemeništarcima te s njima podijelio određena iskustva svog hoda prema oltaru i redovničkim zavjetima. Poseban naglasak stavio je na važnost povezanosti s Duhom Svetim, koji nerijetko kršćanima ostaje „nepoznati Bog“, a upravo je poznavanje Duha Svetoga od presudne važnosti za pravi kršćanski život. Također, u svojim poticajima sjemeništarcima, na poseban je način naglasio važnost čitanja i poznavanja Svetog pisma, koje je u određenom smislu riječi „egzorcizam“, kako je to jednom rekao sveti papa Ivan Pavao II.

U program duhovne obnove o. Glogović unio je i psihološku dimenziju čovjeka, kroz vježbu u kojoj su sjemeništarci trebali na papir nacrtati kuću, a nakon toga je voditelj tumačio što može značiti određeni detalj tog crteža, istaknuvši da je za duhovni život važno i dobro poznavanje sebe samoga kao čovjeka.

Središnji dio duhovnih vježbi bilo je tumačenje evanđeoskog teksta o preljubnici koju su židovski glavari doveli Isusu (Iv 8, 1-11), a koje je voditelj isprepleo s tumačenjem mnogih pojedinosti na slici milosrdnog Isusa, naslikanoj prema uputama sv. Faustine Kowalske. Na to se nadovezao film Unplanned koji su sjemeništarci zajedno s voditeljem pogledali, u kojem je riječ o istinitoj životnoj priči Abby Johnson, nekada direktorici klinike Planned Parenthood, a nakon obraćenja gorljivoj aktivistici pro-life pokreta.

Osim nagovorima, duhovne vježbe bile su protkane zajedničkom molitvom, u koju je voditelj uvodio sjemeništarce. Poseban doživljaj bio je kada se za svakog sjemeništarca pojedinačno pomolio uz polaganje ruku, a radost Božje blizine nastavila se i u noćnom bdjenju pred Presvetim u kapelici, gdje su se sjemeništarci kroz čitavu noć izmjenjivali.