Susret je počeo procesijom s Malim Isusom do župne crkve Dobroga Pastira gdje je održana molitvena priprave za misu i slavlje sakramenta pomirenja.

Prije mise okupljene je pozdravila ravnateljica Vrhovne uprave Društva Prijatelja Malog Isusa s. M. Marta Vunak. Osvrnuvši se na geslo susreta „Ne boj se, stado malo“ (Lk 12,32), istaknula je da naglasak nije na riječi „malo“, nego na Kristovu pozivu „ne boj se“ i na pripadnosti „stadu“. „Ovaj susret potvrđuje zajedništvo okupljenih oko duhovne baštine sluge Božjega Josipa Stadlera i sestara Služavki Maloga Isusa“, rekla je s. Vunak te izrazila radost zbog 15 novih članova koji su na kraju mise pristupili Društvu.

Središnji dio susreta Društva Prijatelja Maloga Isusa u Varaždinu bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio domaći župnik Ivica Cujzek, u koncelebraciji s duhovnikom Društva vlč. Tomislavom Kraljem i župnikom iz Pitomače Darkom Kelemenićem.

Uvodeći u misno slavlje okupljene je pozdravio i župnik Cujzek, prenoseći pozdrave varaždinskog biskupa Bože Radoša.

U homiliji je vlč. Cujzek podsjetio da je ta crkva, jedina u Varaždinskoj biskupiji posvećena Dobrom Pastiru, posebno mjesto molitve za duhovna zvanja. Prisjetio se i odluke prvoga varaždinskog biskupa Marka Culeja koji je, unatoč prijedlogu vjernika da crkva bude posvećena Majci Božjoj, odlučio da bude posvećena upravo Dobrom Pastiru, želeći vjernike trajno usmjeriti na molitvu za svećenička i redovnička zvanja te na osobnu odgovornost da „Božja stvar ovdje na zemlji ide naprijed“.

Govoreći o Društvu Prijatelja Maloga Isusa, naglasio je da je u njegov identitet duboko ugrađena spremnost na žrtvu i služenje drugima, po uzoru na sestre Služavke Maloga Isusa koje su od svog utemeljitelja primile kako kršćanska ljubav znači imati „oči, srce, uši, ruke i noge za one koji su u potrebi“, pa i onda kada približavanje ranjenom čovjeku znači primiti „udarac na svome tijelu i na svojoj duši“.

Polazeći od lika evanđelista Marka čiji se blagdan slavio, propovjednik je vjernicima ponudio tri poticaja: znati čuti, znati vidjeti i znati se sukobiti, ali ne ostati u sukobu. Istaknuo je da je sv. Marko bio onaj koji je znao slušati. Pratio je Petra i Pavla, zapisivao njihovo naviještanje i Božju riječ, ne samo zapisao, nego i živio. Podsjetio je da misa ne završava izlaskom iz crkve, nego poslanjem: „Idite u miru – idi pa i ti čini tako“, upozorivši da puna crkva sama po sebi nije dokaz žive vjere ako se Božja riječ ne pretače u svakodnevni život.

Drugi naglasak vlč. Cujzek stavio je na sposobnost duhovnog gledanja, osobito prepoznavanja Kristove prisutnosti u euharistiji. „Ovdje je centar tvoga života, u euharistiji“, naglasio je pozivajući da upravo iz euharistijskog susreta crpe snagu za svakodnevni život i vjernost geslu susreta „Ne boj se, stado malo“.

Pozvao je okupljene da vjeru žive iskreno i hrabro, ne radi ljudske pohvale, nego da svojim životom „stavljaju osmijeh na lice Isusu Kristu“. Kršćanin, naglasio je, mora biti spreman podnijeti nerazumijevanje i udarce svijeta, ali ne izdati Krista ni njegovu Crkvu. U tom je svjetlu podsjetio i na karizmu sestara koje je nadbiskup Josip Stadler osnovao da Crkvi daju „posebnu toplinu“ i „posebnu nježnost“, spremne dotaknuti ono što je grubo, ranjeno i odbačeno.

Treći poticaj propovjednika odnosio se na zajedništvo i sposobnost zdravog suočavanja s razlikama. Prisjetio se sukoba sv. Marka i sv. Pavla, istaknuvši da nisu dopustili da njihova nesloga naruši ljepotu Crkve.

Na kraju je istaknuo važnost radosti u vjeri. „Radosni vjernik nije onaj koji se stalno smije… Radosni vjernik je onaj koji ima stav u svome srcu: što god da došlo, neću se predati, neću odustati i neću se dati jer vjerujem i volim Isusa Krista.“ Pozvao ih je da Evanđelje naviještaju svakodnevnim životom, u obitelji, na poslu, u trgovini, na ulici, svjedočeći jasno tko su, čiji su i u koga vjeruju.

Nakon pričesti uslijedio je obred primanja novih članova u Društvo Prijatelja Malog Isusa, a ostali članovi obnovili su svoja obećanja. Na kraju mise okupljenima se obratila i provincijalna glavarica s. M. Emanuela Pečnik, uime sestara služavki Malog Isusa Zagrebačke provincije. Zahvalila je svima koji su pridonijeli organizaciji godišnjega susreta te istaknula da Prijatelji Maloga Isusa jesu „Kristovo malo stado“, ne malo po broju, nego po nasljedovanju Isusove malenosti i poniznosti.

Na kraju mise okupljenima se obratila i provincijalna glavarica s. M. Emanuela Pečnik, uime sestara služavki Malog Isusa Zagrebačke provincije. Zahvalila je svima koji su pridonijeli organizaciji godišnjega susreta te istaknula kako Prijatelji Maloga Isusa jesu „Kristovo malo stado“, ne malo po broju, nego po nasljedovanju Isusove malenosti i poniznosti.

Nakon mise uslijedilo je vrijeme za okrepu i druženje u dvorištu župne crkve, a popodnevni dio programa počeo je tradicionalnom Stadlerijadom, natjecanjem u poznavanju života sluge Božjega Josipa Stadlera. Godišnji susret završio je molitvom i pjesmom zahvale pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.