Procesija je nastavljena i otokom sve do crkve gdje je Porcijunkulsko slavlje predvodio fra Ante Marić redovnik OFM, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, a koncelebrirao je fra Ivan Sesar, generalni vizitator Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Jozo Zovko, don Damir Stojić i ostala braća svećenici. Prije mise svi vjernici mogli su se ispovjediti i na taj način steći preduvjet za Porcijunkulski oprost.

Uvodeći u homiliju fra Ante Marić je svim okupljenim vjernicima čestitao svetkovinu Gospe od Anđela na otoku Badiji te ispričao priču o čovjeku koji je mogao razumjeti što govore biljke. Svako od stabala poželjelo je biti nešto drugo, svi osim jednog žutog cvijeta koji je poželio samo da bude najbolji žuti cvijet, da bude ono čime ga je Bog stvorio. „Ovo mi je palo napamet dok smo pratili Gospin lik iz Korčule procesijom do Badije koja je trajni dom ove Gospine slike od Milosti koja je spasila Korčula od turske vojske na sam blagdan Uznesenja Marijina 1571. Tom čudesnom događaju prethodila je molitva Korčulana i fratara pred likom Gospe od Milosti i onda se na tu tursku silu sručila bura i sve ih razbila po zagovoru Blažene Djevice Marije, Gospe od Milosti koja je spasila svoj hrvatski narod. Mi smo mali narod, mi smo mali “žuti cvijet”. U ovoj maloj zemlji, narodu, otočiću mi smo s našom Majkom Marijom. Od toga vremena bilo je jako malo godina i vremena u kojima je bilo blagostanja. U tih 453 godine otkada se taj događaj zbio bilo je mnogo progona, zatiranja, ubijanja, bilo je godina čistih progona s otoka, otimanja, godina u kojima su s otoka protjerani i Gospa i fratri. Najveća milost koja je Gospa od Milosti sve ove godine napravila jest – da je mali “žuti cvijet” opstao“, istaknuo je, između ostaloga, fra Marić.

U nastavku je fra Marić spomenuo značajne naglaske iz života sv. Franje Asiškoga poput susreta s gubavcem na asiškome polju i iskustvo molitve pred križem u polusrušenoj crkvici sv. Damjana. Nakon tih događaja Franjo se sve više posvećuju brizi za gubavce i obnovu porušenih crkava. Pritom je naglasio najveću od svih spoznaja koju je Franjo od Gospodina dobio, a to je obnova Crkve koja je uslijedila njegovim zalaganjem i sebedarjem. „Sv. Franjo je iskusio da je obitavalište svete Marije porcijunkulske ispunjeno obilnom milošću stoga je često govorio braći da nikada ne napuste to obitavalište. Porcijunkulu je smatrao svetošću koje se nikada nije želio odreći,“ naglasio je Marić.

Na kraju mise uslijedila je zavjetna molitva i svečani blagoslov. Nakon proslave Gospe od Anđela, čudotvorna slika Gospe od Otoka vraćena je ponovno u katedralu Sv. Marka u Korčuli na čuvanje.

Gospa je snažna zagovornica i zaštitnica otoka Korčule. Procesija se odvija u spomen na uslišanje molitve koja je spasila Korčulu od najezde turske vojske na svetkovinu Velike Gospe 1571. Tom čudesnom događaju prethodila je molitva Korčulana i fratara pred slikom Gospe od milosti. Nastupila je olujna bura i zaustavila turske galije i brojnu vojsku i Korčula je ostala spašena.