O tom vrijednom djelu koje ima 304 stranice, 600 fotografija i 20 slikovnih prikaza govorili su autori Gunjević i Ćurko, angažirani belafuški župljani i don Anton Šuljić, pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti koji je bio župni vikar na Belafuži od 1986. do 1992. g., za vrijeme dok je djelovao u Nadbiskupskoj školi za spremanje svećenika. „Knjiga je izraz zahvale za devet stoljeća svih milosti i svega što je Gospa dala preko toga svetišta i u 50 godina od osnivanja župe. Veliko hvala Bogu i svim suradnicima“, rekao je belafuški župnik don Dario Tičić. Podsjetio je kako je kapitularni vikar Marijan Oblak ustanovio župu Uznesenja BDM na blagdan Gospe od Zdravlja 21. studenoga 1968., a 1. prosinca, na tadašnju prvu nedjelju došašća, don Šimu Perića, dotadašnjeg župnika Silbe i Premude, uveo je u službu župnika na Belafuži.

„Ta knjiga na svoj način predstavlja credo. Credo je uvijek ispovijest vjere. Vjera se može manifestirati na razne načine. Ali uvijek je nešto što ostaje kao zajedničko, a to je svjedočenje onoga što Bog čini u svojoj Crkvi, tu konkretno u osnovnoj jedinici Crkve, župi. Ta monografija je dobrodošla, s njom potvrđujemo svoj identitet. Knjiga svjedoči ono što je veće od nas, čemu služimo i što je srž cijele te proslave, Bog koji je sve u svemu. Knjiga je svjedok, nezaobilazno mjesto za proučavanje povijesti, ali i za ono što se iz te knjige dobiva, a to je svjedočanstvo kako je Bog djelovao u župi Uznesenja BDM, o životu vjere kroz razgovore s petoricom svećenika“, rekao je Šuljić koji je za objavu u knjizi govorio uime pokojnog župnika Ratka Šešana, jer je don Anton bio njegov suradnik.

Gunjević je kao autor koncepta i urednik toga djela istaknuo ljepotu živih razgovora s petoricom župnika.

„To je bila kerigma, navještaj, evangelizacija, pokazivanje Božje i Gospine ljubavi. Knjiga pokazuje moj doživljaj Boga i susret s Bogom u župi. Takvih ljudi je puno. Svatko vidi duhovni rast u župi i koliko je Bog blagoslovio župu u svakom pogledu. Vjerujem da će ta knjiga, ako potakne samo jedno zvanje, jer tu je uključeno pet divnih svećenika koji mogu biti uzor mladim ljudima koje Bog zove da mu se potpuno predaju i služe zajednici; ako jedan bude takav, Bog je učinio puno preko nas“, rekao je Gunjević.

Ćurko je rekao da svoj život ne bi mogao odvojiti od života župe, sa župom se mogao suživjeti i osjeća pripadnost. „Nitko od nas ne može roditeljima dovoljno zahvaliti što su nam dali život. Meni je župa Belafuža dala život. Ja se ne mogu toj župi odužiti niti s nekom knjigom. To je nemoguće. Tu sam primio život“, rekao je Ćurko. Podsjetio je kako je početak te župe bio težak materijalno i u svakom drugom pogledu i istaknuo da su svećenička i redovnička zvanja iz te župe znak Božje prisutnosti.

Ćurko je istaknuo kako su svi svećenici u razgovorima rekli „Najveće stvari su se dogodile u srcima ljudi“.

„To se ne može opisati u ikojoj knjizi. Najveća radost je vidjeti kad se čovjek obrati. Nema veće radosti, nema te građevine koja može zamijeniti tu radost“, rekao je Ćurko, istaknuvši misao don Antona Šuljića iz propovijedi koju je rekao na misnom slavlju prvog dana trodnevnice u pripravi za župni jubilej: „Mi ne slavimo građevine, zidove i njihove obljetnice, nego slavimo život, Božje djelo koje se unutar njega događalo. Bog je surađivao sa svakim župnikom na dobro. Bog sa svakim tko mu se preda surađuje na dobro“.

Župa Belafuža je među zadarskim župama čija je crkva u došašću jako posjećena narodom koji dolazi slaviti mise zornice. Nakon što su zornice počeli slaviti Janjevci u Kistanjama, prve zornice u Zadarskoj nadbiskupiji zadnjih desetljeća počele su upravo na Belafuži 1996. g. u vrijeme župnika Ivana Mustaća, pa se to proširilo dalje u župama diljem Nadbiskupije.

Na predstavljanju knjige bili su i nekadašnji župnici Anđeljko Buljat i prvi belafuški župnik Šime Perić. Kad je don Šime došao za župnika, u sadašnjoj župnoj kući koja je bila nacionalizirana živjelo je sedam obitelji, odnosno 22 osobe. U svojih 16 godina župničke službe don Šime je uspio sve ih primjereno drugdje smjestiti i osposobiti župnu kuću za pastoralno djelovanje. Jedna osoba živjela je u župnoj kući sve do 1998. g.

Knjiga započinje Proslovom ‘Sveto maslinsko Gospino tlo’ koji je napisao sadašnji župnik don Dario Tičić. Dio ‘Povijest – priča o svetištu u maslinama’ napisao je Gunjević. Slijede razgovori koje su Gunjević i Ćurko obavili s petoricom belafuških župnika. Mons. Šime Perić (1968.-1985.) – Radnik u masliniku; Don Ratko Šešan (1985.-1992) – Moćni naš zagovornik; Mons. Ivan Mustać (1992.-2001.) – Nova evangelizacija i nova crkva; Don Anđelko Buljat (2001.-2014.) – Akcija i kontemplacija i Mr. don Dario Tičić (2014.-) – Ljubav prema vjeri, litrugiji i baštini.

Slijede Prilozi: Zvanja potekla iz župe (svećenici Mario Soljačić, Zdenko Dundović, Antonio Skroče, fra Nikica Devčić, o. Marko Dokoza, s. Laura Cukar i Franka Marija od Bezgrešne (Franka Skroče); List Gospa Maslinska: Dragocjena župna kronika koju su pisali (i) laici, koji prikazuje nastanak župnog lista te Prilozi Majka Kristova i Blagovijest: Zlatna Vrata i Put ljubavi, križni put.

Na kraju knjige objavljeni su Dokumenti: Trajna povlastica (župa je nekoliko mjeseci prije osnivanja dobila posebnu povlasticu, potpuni oprost svima koji se na svetkovinu Marijina Uznesenja ispovjede, pričeste i izmole Vjerovanje na nakanu Svetog Oca), Dekret o osnivaju župe, Himna Gospi maslinskoj te razgovor belafuške župljanke Marije Ćurko s Thomasom A. Vargasom, Filipincem koji je bio župni vikar u vrijeme župnika Buljata.

Nakladnik monografije je belafuška župa Uznesenja BDM.