Kod ovog misnog slavlja slavimo posljednju Isusovu večeru na koju nas on trajno poziva. Poziva nas kao što je, prije nego što će biti uhićen, mučen i raspet, pozvao svoje apostole. Za vrijeme te posljednje večere sa svojim prvim učenicima Isus je ustanovio dva sakramenta: sakrament sv. reda i sakrament svoga tijela i svoje krvi. „Tako je na sakramentalan način anticipirao svoju žrtvu na križu, koju je sutradan, nakon što je bio bičevan, popljuvan i između dva razbojnika razapet na Kalvariji, prikazao svome nebeskom Ocu za naše spasenje. Ujedno je, zapovjedivši svojim učenicima da trajno na oltaru obnavljaju otajstveni spomen-čin njegove muke i smrti, ustanovio sakrament svećeničkog reda, kojim je zajamčio svoju stalnu spasonosnu prisutnost u svakom vremenu i na svakom mjestu gdje će se obnavljati spomen njegove muke, smrti i slavnog uskrsnuća”, rekao je nadbiskup Devčić. Veliki četvrtak je zbog toga na poseban način svećenički dan kada svi zaređeni službenici Crkve zahvaljuju Gospodinu za dar svećeničkog poziva i obnavljaju svoja svećenička obećanja koja su dali Bogu i Crkvi na dan svog svećeničkog ređenja, pojasnio je nadbiskup.

Vjernike je potaknuo na molitvu za svećenike i biskupe, a posebno za Svetoga Oca, kako bi bili vjerni i ponizni poslužitelji otajstava vjere koja im je Gospodin svetim redom povjerio. Svećenike je pozvao na nasljedovanje Isusove zapovijedi: „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi činite što ja vama učinih“ (Iv 13, 15), ‘pomažući braći u njihovim vremenitim potrebama i u svemu što im služi za njihovo vječno spasenje.’ I jedna i druga vrsta pomoći nerazdvojivo su povezane, jer je naše ljudsko biće sačinjeno od tjelesnog i duhovnog elementa. To znači da našu pomoć ljudima za koje je Isus umro na križu kako bi ih spasio, ne možemo cjelovito ostvariti, ako je ograničimo samo na tjelesno ili samo na duhovno pomaganje, rekao je propovjednik. „To je razlog zbog čega Crkva svoje karitativno djelovanje ne svodi samo na materijalno pomaganje nego uvijek ima u vidu i duhovne potrebe čovjeka. Zbog toga kršćanski Karitas podjednako brine kako o tjelesnim tako i o duhovnim potrebama čovjeka, i upravo se po tome najviše razlikuje od drugih vrsta socijalne pomoći.”

U nastavku je nadbiskup Devčić poručio da je izuzetno važno kakav stav zauzimamo u duhovnom i materijalnom pomaganju čovjeku u nevolji. Činimo li to ističući svoju velikodušnost i veličinu u odnosu na onoga komu pomažemo, pokazujući time da nam treba biti zahvalan, ili to činimo pazeći da ni na koji način ne pokažemo svoju nadmoć u odnosu na njega, nego samo ljubav i susretljivost? U svezi s time Isus, nakon što im je u Dvorani posljednje večere oprao noge, pita svoje učenike: „Razumijete li dakle što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13, 12-14).

Zaključujući propovijed nadbiskup Devčić poručio je da nas Gospodin poziva k svome stolu, kojemu je nekoć pozvao svoje prve učenike. On je te večeri u zajedništvu svojih učenika izrekao veliku zahvalnu molitvu i pozvao ih: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“, želeći nam time reći da ne možemo imati zajedništva s njime ako nismo u međusobnom zajedništvu i u solidarnosti s ljudima u potrebi. „Ovo je večer kada je Isus ustanovio sakrament svoga tijela i krvi pozvavši nas da ga slavimo spominjući se svega što je on za nas učinio. Kao što nam bliske osobe ostavljaju oporuku uoči svoje smrti, tako nam i Isus ostavlja sakrament svog tijela i krvi kao trajan spomen na sve što je učinio za nas: na njegov život, nauk, trpljenje, smrt raspećem i uskrsnuće od mrtvih. Zbog toga, svaki put kad slavimo Euharistiju ili sv. Misu, spominjemo se: njegova života, smrti i uskrsnuća.” Vjernike je potaknuo da svaki takav spomen bude susret s Isusom koji je otišao u kuću Očevu da nam ondje pripravi mjesto.

Misa večere Gospodnje slavljena je poštujući odredbe o ograničenom broju vjernika koji mogu sudjelovati na misnom slavlju. Euharistija se mogla pratiti u izravnom prijenosu na Facebook stranici i Youtube kanalu Riječke nadbiskupije.