Dragi novoimenovani biskupe Ivane,
Dragi nadbiskupe koadjutore Tomo,
Poštovani biskupe u miru Ratko,
Braćo svećenici i redovnici!

Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem na odazivu da u zajedništvu danas podijelimo radost što je Sveti Otac Franjo ponovno pogledao na „neznatnost“ jedne od naših biskupija u Hercegovini, Trebinjsko-mrkanske, i odlučio našega svećenika don Ivana imenovati apostolskim nasljednikom i povjeriti mu brigu za Crkvu u Kotorskoj biskupiji.

Ovdje smo, vjerujem, s pomiješanim osjećajima, osjećajima radosti i zahvalnosti, ali i sjete što, dragi don Ivane, napuštaš prezbiterij ovih biskupija i po nalogu pape Franje odlaziš dalje naviještati Radosnu vijest. Iz tvojega života znamo da si uvijek bio spreman biti svjedokom upravo „Crkve u izlasku“, koju nam sadašnji Papa stavlja pred oči. A nas tješe Pavlove riječi Korinćanima da „Bog ljubi vesela darivatelja“ (usp. 2 Kor 9,7), pa u tom smislu i našu Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku Crkvu koja te daruje Kotorskoj Crkvi.

Stoga, dok zahvaljujemo Bogu i papi Franji, htio bih, dragi biskupe Ivane, i tebi izreći zahvalnost za tvoje tridesetčetverogodišnje služenje u našim biskupijama: Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj, na različitim službama, koje su ti moji predšasnici povjeravali. Te si službe vršio s puno mara, odgovornosti i nadasve s puno ljubavi prema Crkvi i Božjemu narodu.

Ujedno, izričemo svoje čestitke čitavoj Kotorskoj biskupiji, apostolskom upravitelju i biskupu u miru, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svemu Božjem narodu, a Svevišnjemu upravljamo svoje molitve za blagoslovljeni hod u budućnost svih vas.

Nisi prvi od naših klerika koga Sveta Stolica šalje Kotorskoj Crkvi. S velikim poštovanjem i zahvalnošću sjećamo se danas blage uspomene mons. Marka Perića, vjernoga sina i svjedoka ljubavi prema pastirima i Crkvi u našoj Hercegovini, koga je sveti Papa Ivan Pavao II. imenovao Kotorskim biskupom 29. travnja 1981. godine i koji je, nažalost, uslijed tumora na mozgu preminuo nakon samo dvije godine biskupske službe, 1983. godine.

Dragi biskupe Ivane!

U današnjoj liturgiji čitanja čitamo o Marijinu hvalospjevu „Veliča“, u kojemu ona Bogu pjeva hvalu za sve njegove darove.

Iako svaki početak nosi sa sobom i određenu neizvjesnost, mi, biskupi, svećenici i vjerni narod ovih biskupija, želimo ti obećati svoju molitvu i podršku na početku tvoga biskupskoga služenja. Za tebe molimo Marijinu otvorenost i povjerenje u Božja nadahnuća. Želimo i molimo da te u djelovanju prati zagovor svetih zaštitnika naših biskupija, a od danas osobito zagovor svetaca Tvoje nove biskupije, toga zaljeva Hrvatskih svetaca: sv. Tripuna, zaštitnika Kotorske biskupije, sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Gracije iz Mula, bl. Ozane Kotorske i službenice Božje Ana-Marije Marović.

Gospodin bio s Tobom i njegova ti milost i njegov blagoslov bili izvorom snage na svim tvojim putovima i u svim tvojim pothvatima.

Živio! „Ad multos annos“!

✠ Petar Palić