Uzoriti gospodine Kardinale, preuzvišeni Apostolski nuncije, draga subraćo nadbiskupi i biskupi, dragi prezbiteri, đakoni, redovnici, redovnice i Kristovi vjernici laici, poštovani predstavnici kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica, poštovani Gradonačelniče Grada Zagreba, veleučeni predstavnici akademskih vlasti, a posebno Sveučilišta u Zagrebu te našeg Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, na čelu s prof. dr. Mariom Cifrakom, veleučeni Rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, cijenjeni Potpredsjedniče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, draga braćo i sestre, sudionici Teološko-pastoralnog tjedna.

Radostan sam što smo ponovno zajedno na Teološko-pastoralnom tjednu, što ga svake godine organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Želeći dobrodošlicu svima, od srca pozdravljam organizatore i goste, kao i sve sudionike ovoga jedinstvenog skupa Crkve u hrvatskom narodu.

U vremenu intenzivne pripreme Drugog vatikanskog koncila, 1961. godine, održan je u Zagrebu prvi Teološko-pastoralni tjedan. Danas otvaramo 60. Teološko-pastoralni tjedan, kao trodnevni znanstveni i pastoralni skup teologa – profesora i pastoralnih djelatnika, a sa svrhom trajne izobrazbe i usavršavanja nositeljâ raznih služba i poslanjâ u Crkvi. Tema ovogodišnjeg Teološko-pastoralnog tjedna je: »Navještaj Evanđelja u suvremenoj Europi«.

Draga braćo i sestre u Kristu, »pozivam vas da ove dane živite kao putovanje koje ima za cilj otkriti znakove nade kojima je posuta današnja Europa. Mnogo ih je i često su skriveni te nam se nerijetko dogodi da ih ne opažamo. Vidimo ih počevši od brižne skrbi tolike naše braće za one koji trpe i koji su u potrebi, posebno za bolesne, zatvorenike, migrante i izbjeglice; kao i u predanom radu na kulturnom polju, posebno u obrazovanju najmanjih koji su budućnost Europe.

Vjera u uskrslog Gospodina učinila je kršćane neustrašivima u dobrotvorstvu i to je najveći protulijek protiv tendencija našeg vremena, punog razdora i suprotstavljanja. Neka ljubav bude vaša obveza. To je glavni put kršćanskoga života. Sve što smo učinili jednom bratu, učinili smo to Gospodinu Isusu! Ta besplatnost predstavlja opipljiv znak naše nade, jer nas potiče da drugoga gledamo kao osobu…

Ljubav prema bližnjemu potiče nas da se uzajamno prepoznajemo kao djeca istoga Oca koji nas je stvorio i koji nas ljubi. Stoga neka ne nestane naše predane opredijeljenosti u svjedočenju vjere u našem često izgubljenom vremenu, sa sviješću da se vjera ne prenosi prozelitizmom već privlačnošću, to jest svjedočenjem«.

Te riječi što ih je papa Franjo uputio u posebnoj poruci prošlog listopada plenarnoj skupštini Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE-a), a koja je zasjedala u Santiagu De Compostela (od 3. do 6. listopada 2019.), na temu »Europa, vrijeme za buđenje? Znakovi nade«, želim da budu i nama misli vodilje u promišljanjima i odlukama za što vjerodostojnije svjedočenje kršćanskoga poziva u našoj suvremenosti.

Na europskom kontinentu, u njegovoj dvomilenijskoj povijesti, upravo pod velikim okriljem Evanđelja našle su sintezu razne kulturne, duhovne i vjerske struje. Kao Crkva osjećamo da najbolji saveznik Evanđelja nisu naši programi, ni organizacije, niti projekti, nego čovjek. Čovjek koji se nada da će upoznati nekoga tko će mu dati odgovor na presudna pitanja o životu, o ljudskoj sudbini, o budućnosti poslije smrti, o zlu kojim se vrši nasilje nad ljudskim životom i okolišem. To je čovjek koji svoju egzistenciju živi na granici između vremena i vječnosti, jer je obuzet dubokom nostalgijom za nečim višim, što nije sasvim u njegovoj moći. To je čovjek u svakom vremenu i dobu, u svakoj civilizaciji i kulturi, u najrazličitijim životnim prilikama.

Briga Crkve za čovjeka u suvremenoj Europi nadahnjuje se na Gospodinovim riječima koji šalje svoje učenike da naviještaju Evanđelje do na kraj zemlje. Prihvaćanje Radosne vijesti susret je s Isusom Kristom koji ljudskom životu daje novi obzor i time konačni pravac. Suočeni s proturječnostima, sumnjama, ali i izazovima suvremenog čovjeka, pozvani smo iskazivati nesvakidašnje čovjekoljublje prema svima, a posebno najpotrebitijima.

Evanđelje je poruka nade i poziv na promjenu života. Onomu tko čuje Riječ otvara se put iz tame u svjetlo. Iz života prosječnosti kreće se u život »s Bogom i za Boga, s drugima i za druge, s ljubavlju i za ljubav. Isus danas ponavlja da nam je blizu, da mu napravimo mjesta u svojoj nutrini i naš će se život promijeniti. Zbog toga nam Gospodin daje svoju riječ, kako bismo je primili kao ljubavno pismo koje je napisao za nas, da osjetimo da nam je blizu«, kaže papa Franjo (Propovijed na misi na prvu nedjelju Božje Riječi, bazilika Sv. Petra, 26. siječnja 2020.).

Ima znakova nade u našoj suvremenosti. To posebno osjećamo pripremajući se na Susret hrvatske katoličke mladeži, 9. i 10. svibnja ove godine u Zagrebu. Naši mladi su za svoje geslo izabrali Marijine riječi: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2, 5), posljednje njezine riječi zabilježene u Svetom pismu. Te riječi zvuče poput oporuke i preporuke da će naša djela imati nesvakidašnju snagu, ako izviru iz Božje riječi i otajstva Njegove blizine.

U starim i novim izazovima nalaze se znakovi nade. To su ponajprije sveci i blaženici koji svijetle u našoj sadašnjosti i otvaraju nam perspektive budućnosti. Oni su znak svijeta koji dolazi, koji je već među nama, jer su na poseban način ostvarili Evanđelje u svom životu i djelovanju.

Ovaj 60. Teološko-pastoralni tjedan i sve vas preporučujem nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, te blaženog Alojzija Stepinca, postojanog učitelja nade i dobrote, čiju ćemo šezdesetu obljetnicu preminuća proslaviti 10. veljače ove godine.