KATEHETSKA ZIMSKA ŠKOLA

27. i 28. veljače 2025.

„Nada“ je stvar od perja (E. Dickinson).

Razgovor teologije i književnosti u svrhu razvoja učenika s posebnim potrebama

Govor mons. dr. Ivice Pažina

Poštovane i drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji,

cijenjeni kolegice i kolege predstojnici katehetskih ureda,

kolegice i kolege profesori,

dragi predavači i voditelji radionica,

cijenjeni predstavnici medija!

Rado vas pozdravljam na početku ove Katehetske zimske škole u ime predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog. Isto to činim u ime jednoga od organizatora ove Škole, Nacionalnog katehetskog ureda HBK. Na poseban način pozdrave izručujem dr. Gordani Barudžija, višoj savjetnici za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, suorganizatoru Škole. Dok je pozdravljam, zahvalno molim da pozdrave proslijedi i v. d. ravnatelju Agencije, gosp. mr. Tomislavu Paljku.

„Nada“ je stvar od perja. Razgovor teologije i književnosti u svrhu razvoja učenika s posebnim potrebama – tako nosi naslov ova Katehetska zimska škola. Ono što želimo ovom Školom sadržajno je i bogato predstavila kolegica Barudžija u uvodu knjižice, koju imate priliku držati u rukama. Nada, iz koje izviru sve spoznaje, koja – reći će neki – ima formu konjuktiva, poput oceana je na kojem će ploviti predavanja i radionice ove Škole. I kada budemo razmišljali o beznađu, na tome će oceanu poput siluete, ali ipak, biti vidljiva Noina arka, u koju se mogu nastaniti sve naše sumnje. Dobro je da je ovo godina nade. Jubilarna godina. Nada nije nešto poput emocionalnoga turizma, u koju se mislima i osjećajima pobjegne u nešto nestvarno. Nada je početak znanja: mi ne znamo sve – ali još ne; nada je nešto poput predujma vječnoga spasenja – vjerujemo da će nastupiti i iz perspektive spasenja već živimo.

Zašto teologija i književnost? Književnica i teologinja Dorothee Sölle prenosi u knjizi „Nebeske ljestve“ događaj, koji joj je ispripovjedila njezina prijateljica. Njezin bi, naime, muž svakoga dana, po povratku s posla, rado pročitao novine. Već je doduše duže vremena primjećivao da mu svakoga dana u novinama nedostaje stranica broj sedam. No, kako ga ta stranica i nije baš previše zanimala, nije postavljao nikakva pitanja. Sve dok jednoga dana nije naišao na izvrstan članak, koji je rado htio pročitati do kraja. Međutim, završetak toga članka se nalazio upravo na stranici broj sedam. Pomalo ljut, ustane, potraži stranicu i nađe ju, i ne samo jednu, na ormariću svoje desetogodišnje kćeri. „Što će tebi uopće novine? I što će ti uvijek stranica broj sedam?“, upita otac.  Ona odgovori: „Na toj se stranici uvijek nalazi jedna lijepa pjesma“.

Čini se da poezija i religija u našim dnevnim novinama – u javnosti – danas imaju nešto zajedničko: beznačajnost. Čak i malo mjesta, puno manje nego što to uzima na primjer jedna reklama, često nije moguće osloboditi za lijepu misao iz književnosti ili neko dragocjeno iskustvo iz vjerskoga života. Je li moguće da je to samo zbog toga jer su urednici novina uvidjeli da im takva stranica ne će povećati broj tiska, a time i financijsku zaradu? Ili je to možda znak da su teme, koje svoj izvor nalaze u nekoj drugoj stvarnosti, ili barem toj stvarnosti žele pristupiti na drukčiji način, suvremenom čovjeku nepotrebne? Konačno, možda takvi sadržaji ne nalaze svoje mjesto u novinama jer nemaju vrijednosti? Neovisno o tome što su same po sebi već vrijednost i što kao takve upućuju na smisao svega?

Ovom Katehetskom školom želimo, metaforički rečeno, vratiti stranicu broj sedam ondje gdje joj je mjesto. I to najprije kroz prizmu onih, koji žive među nama, koji su u potrebama, koji zahtijevaju sav naš angažman i trud, onih – koji često jedino i žive iz perspektive nade: učenici, djeca i mladi s teškoćama u razvoju, s posebnim potrebama.

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji! Vjerujem da u ime svih vas već sada smijem izraziti svoju zahvalnost svima koji sudjeluju u ostvarenju ove Katehetske zimske škole: domaćinima Škole – nadbiskupiji zagrebačkoj po Nadbiskupijskom pastoralnom institutu i njihovim djelatnicima kao i ravnateljstvu i upravi „Osnovne škole dr. Ivan Merz“, u kojoj će se odvijati radionički dio Škole. Također zahvaljujem predavačima i voditeljima radionica koji će nas, neovisno iz koje perspektive, upućivati na Onoga koji je ispunjenje svake nade, Isusa Krista. A da takva nada može biti i jest često stvarna, premda ne uvijek i prepoznatljiva, imat ćemo prilike uvidjeti i na predstavljanju knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi, koje je sastavni dio ove Škole i na koje vas rado već sada pozivam!

Želeći svima nama plodonosne i milosne trenutke novih spoznaja te međusobnih susreta punih nade, koji će svoj vrhunac imati u susretu s euharistijskim Kristom, sutra ujutro u 8.00 sati uz posmrtne ostatke blaženoga Alojzija Stepinca, u bogoslužnom prostoru na Kaptolu, zahvaljujem vam na pozornosti, ali i – kao uvijek – na otvorenoj suradnji koja je postala prepoznatljivo obilježje ovih katehetskih škola!