Poštovana profesorice Benček, viša savjetnice pri NKU HBK i voditeljice Povjerenstva Škole!

Cijenjeni gospodine Adžić, viši savjetniče za Vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje!

Poštovani predavači i voditelji radionica!

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!

Poštovani predstavnici medija!

Radost mi je pozdraviti vas u ime Hrvatske biskupske konferencije na početku ove Katehetske jesenske škole pod naslovom: Planiranje/ Strategije učenja i poučavanja učenika s teškoćama! Drago mi je što se ova Škola već po drugi puta organizira ovdje, u zgradi Hrvatske biskupske konferencije, te na taj način ona polako postaje vašim mjestom susreta i druženja! Posebna zahvala zbog toga ide generalnom tajniku Hrvatske biskupske konferencije, preč. gospodinu Krunoslavu Novaku te njegovom suradniku, don Šimi Šindiji, ravnatelju Ureda za financije HBK i ekonomu ove kuće!

Nakon što ste prošle godine pred Hrvatsku biskupsku konferenciju stavili tri nova kurikula: za učenike s poremećajem iz autizma; zatim Program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada te Posebnoga kurikula u osnovnoj i srednjoj školi, a na čemu posebno zahvaljujem autoricama i autorima navedenih planova i programa, biskupi Hrvatske biskupske konferencije su s posebnom radošću odobrili programe te način raspodjele sadržaja i ishoda u svakome od njih. Čestitam vam i ovom prilikom na svemu što ste u tom smislu učinili. I vama je sigurno u izradi navedenih kurikula bila potrebna strategija i planiranje kako pristupiti, na što staviti naglasak, kako konačno i dovršiti sve te dokumente. Strategija i planiranje temeljni su naglasci i ove Škole.

Tko razmišlja o strategiji, otvoren je novomu! Strategija je uvijek pogled s onoga danas u ono što će biti sutra. Ona nikada ne reagira, ona usmjeruje; ona se nikada ne zadovoljava administracijom i tehnikom, ona je ta koja oblikuje i daje formu tom novom! To novo opet nije ništa drugo nego ono, što ćemo u didaktičkom smislu nazvati inovacijom. Sve to odgovara na pitanje: Što mora biti drukčije od onoga što je vrijedilo do danas? Kakvu budućnost želimo izgraditi? Koje nove slike i pripovijesti o Bogu stvoriti u današnjem vremenu kako bi On, koji je uvijek s nama, bio očit i učenicima s teškoćama?

Crkva je, najprije zahvaljujući vama, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, shvatila da ljepota nesavršenosti, kojom su darovani djeca i učenici s teškoćama u razvoju, jest ona ljepota koja je draga Gospodinu! Zbog nje, ali i zbog naše nesavršenosti koju uvijek iznova, nažalost, očitujemo i našom grešnom naravi, Krist je došao među nas. On je mijenjao odnose među ljudima; svojim izvanrednim djelovanjem i milošću ozdravljao je bolesne i nesavršene kako bi i na taj način ukazao na dolazak novoga kraljevstva, Kraljevstva Božjeg. Njegova je strategija bila ljubav; njegovo je planiranje bilo odvijeka domišljeno u Očevoj namisli. Biblijska poruka o bogosličnosti čovjeka i praksa prijanjanja Krista, punog ljubavi, uz čovjeka u potrebi stalno nam je nadahnuće za naše djelovanje i život. Nije osoba s teškoćama ta, koja se mora prilagođavati društvu, pa i Crkvi! Crkva, društvo, zajednica je ta, koja se mora prilagođavati takvim osobama. Ne čudi, stoga, što je Papa Franjo njima potvrdio: “Ne stidite se biti najvrjednije blago Crkve” (10.11. 2013.). Takvo zajedništvo počiva na riječima Apostola: “Prigrlite jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju” (Rim 15, 7).

Kao Crkva postajemo sve više svjesni da oni, koji imaju neke teškoće, ali ne samo fizičke naravi, trebaju kao svoj dom osjetiti i iskusiti spasenjsko zajedništvo u susretu i životu s drugim ljudima: s onima koji žive u redovitim okolnostima. Takvo međusobno obogaćenje prostor je trajnoga stanovanja Duha među nama. Jedni će u tom zajedništvu biti oslobođeni izolacije i otuđenja, a drugi su opet pozvani postati i biti svjesni vlastitih zatočeništava, kako bi mogli pronaći novi stil života i rada! Jedni, dakle, trebaju druge! Kakvog li samo prekrasnoga događaja kada Krist ozdravlja uzetoga, kojega su na nosilima kroz krov ljudi spustili u sredinu: “Vidjevši njihovu vjeru, reče on: Čovječe, otpušteni su ti grijesi!” (Lk 5, 20). Jedni trebaju druge; a Krist, koji uzetoga naziva čovjekom, ukida svaku razliku među porisutnima u prostoru, koje je na trenutak postalo odsjaj Kraljevstva Božjega!

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!

Strategija je svakako važna. Niti bez planiranja ne možemo! Ozbiljan rad zahtijeva studiozan pristup, koji vama nikada nije bio stran. Hvala vam na tome! Ipak, vjerujemo da je Vjeronauk u školi ne samo nastavni proces i katehetski susret, nego i milosni čin! A Bog nekada čini na nepredvidljiv način ono što čovjek u svojim strategijama planira. Dakle, ništa nam drugo ne preostaje nego planirati i računati s neplaniranim, iz ljudske perspektive, Božjim zahvatom koji u središte naše pozornosti želi uvijek staviti onoga koji je najpotrebniji našega djelovanja i dijakonijskoga služenja.

Zahvaljujem svima na organizaciji ove Katehetske škole. Osim spomenutih već u uvodu ove riječi, na poseban način zahvaljujem gospođi Aniti Vranić, tajnici Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije te dr. Ivici Pažinu, predstojniku istoga ureda.

Svima želim Božji blagoslov! Puno uspjeha na ovoj Katehetskoj školi! I zajedništva, kojim ćemo se međusobno prigrliti na veću slavu Božju!

Hvala na pozornosti!

mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki,

predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju