Uzoriti gospodine kardinale!
Sua Eccellenza Nunzio apostolico!
Mnogopoštovani oče provincijale i sestre provincijalke!
Draga braćo svećenici i svi ostali dragi gosti!

Po zagovoru svetoga Vinka mučenika, čiji blagdan danas slavimo, neka se širi i raste slava Božja. Neka sve bude za spasenje naše i svih ljudi. I neka naši skromni doprinosi pomognu, da se glas Evanđelja širi, da Crkva Kristova raste i svakim danom sve više u nama jača blagoslov, oprost, mir, jedinstvo, napredak i prijateljstvo, a u Bosni i Hercegovini poštovanje, zajedništvo i suradnja među svim ljudima i narodima, te ekumenizam među kršćanima i dijalog među religijama.

Vođen ovom izrečenom molitvom, želio bih izreći dvije poruke.

I.

Ova molitva, koju upućujem svemogućemu Bogu, je moj pozdrav i želja. U svemu tomu trudit ću se, u okviru svojih mogućnosti, dati doprinos i pomoći Vama, uzoriti gospodine kardinale, u služenju ovoj časnoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji, zajedno s njezinim prezbiterijem, redovnicima i redovnicama i cijelim narodom Božjim.

Čestitam Vam imendan! I molim, neka Vas dragi Bog, po zagovoru Vašega nebeskoga zaštitnika, i dalje blagoslivlja u vjernom služenju Crkvi Božjoj i ljudima, koje Vam Providnost šalje na životni put.

Hvala papi Franji za iskazano veliko povjerenje, kojim me šalje na ovu novu službu. On Vam je jučer poslao pisanu čestitku za imendan, a danas Vam šalje mene kao skroman dar. Kad je bilo vrijeme za to, zahvalio sam mu za iskazanu čast i očitovao svoju želju, da bi mi iskazao još veću milost, ako bi na ovu službu poslao pobožnijega i boljega no, kao što vidite, nije odustao od svoje nakane.

Na osobit način želim pozdraviti braću svećenike svih služba, koji Narodu Božjemu vjerno posreduju milost i spasenje, i vjernike ove Nadbiskupije i zahvaliti za molitve, brojne znakove prijateljstva, pozive i dolaske u vaše zajednice. Posebice srdačan pozdrav i zahvala profesorima Bogoslovnoga fakulteta, bivšim i sadašnjim, jer vi ste mi kroz ovih tridesetak godina, zajedno s bogoslovima i ostalim studentima, našim nasljednicima, pomagali rasti. Bog vas sve blagoslovio!

Draga braćo redovnici i drage sestre redovnice, a među vama osobito draga braćo franjevci, duhovni pastiri brojnih župa, vaše karizme i vaše predano služenje su blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Stoga je zadaća svakoga biskupa biti otvoren za vaše karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama vaših utemeljitelja i pod vodstvom Crkve i vaših poglavara, one rastu i osnažuju se. Jer snaga svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve jednaka je zbroju svih naših duhovnih snaga.

Dragi vjernici i svećenici Vojnog ordinarijata, s vama ću, odlukom pape Franje, nastaviti živjeti i raditi i dalje. Trudit ću se, da to bude jednako predano kao i do sada i sve dok Providnost, po odluci Petrova nasljednika ili po pravilu prirode, ne odredi drukčije. Hvala vam za brojne znakove prijateljstva, za suradnju i iznad svega za svjedočenje svoje kršćanske vjere u javnom prostoru i službama. Uz to, ovo je također prilika, za zahvalu braći biskupima i četvorici franjevačkih provincijala, jer su mi jednodušno pomogli u Vojnom ordinarijatu, kroz sve ove godine, očitovati bratstvo i pastoralnu suradnju svećenika iz svih biskupija i provincija, što je vrlo važan znak za našu pokrajinsku Crkvu. Takvu slogu i suradnju njegovat ću dok me bude.

II.

Želim odavde pozdraviti također sve kulturne, znanstvene, društvene, odgojne, obrazovne, medijske, političke, gospodarske, sudske, zdravstvene djelatnike, kao i ostale koji obnašaju odgovorne javne poslove. I molim, da dragi Bog blagoslovi i podrži sve, koji plemenito i odgovorno obnašaju te svoje službe. A bilo bi dobro i vrlo korisno, da javnost i ljudi, koji su odgovorni za javnu riječ i prostor, razumiju također, da čovjek Crkve mora biti otvoren i prema svim drukčijim vrstama likova i spreman susretati ih. Takva je legitimacija pastira Katoličke Crkve i nikako ne bi bilo dobro da je drukčija. Naime, čovjek Crkve je poslan svima, a ponajviše onima koji su, po svom životu, daleko od vrijednosti Evanđelja. Svećenik susreće, poziva i traži ne zato da bi se ideološki ili vrijednosno poistovjećivao, već da bi evangelizirao. Upravo zato u njegovu djelovanju ima mjesta, naravno, ponajprije za svete i svjedoke, za dobre i plemenite, ali i još više za suvremene farizeje i pismoznance i sve vrste grešnika. Tu je lekciju Crkvi za primjenu ostavio Isus, uzor i pastir svih pastira. A ako pak netko prigovara zbog takva ponašanja, katolički pastir će se pozvati na riječi, koje je Isus izrekao kao svoj odgovor na sličan prigovor: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“ (Mk 2,17).

Bog vas blagoslovio! Zdravi i veseli bili!