Govor predsjednika HKLD-a na sprovodnim obredima za biskupa Pozaića

Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću!
Preuzvišeni gospodine nadbiskupe zagrebački mons. Dražene Kutleša!
Poštovani oci nadbiskupi i biskupi, svećenici i redovnici, časne sestre i posvećene osobe, ožalošćeni članovi obitelji Pozaić i Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, dragi vjernici!

Predragi biskupe Valentine, patere Pozaiću! I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer — prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. (Otk 21,1-2)

Stojim ovdje ispred 1300 članova Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva koji su u ponedjeljak s tugom i boli primili nenadanu vijest da Vas više nećemo susresti.

Bili ste, ne samo jedan od idejnih začetnika i utemeljitelja HKLD-a, nego i naš prvi duhovni asistent, od 1991. do 2018. godine. Tijekom tih 28 godina uputili ste nam brojne riječi, izgovorene i napisane, iz područja moralne teologije i kršćanske etike, koje su nam bile obvezno štivo u našoj formaciji. Uz svoje prve i najbliže suradnike u našemu Društvu, prim. Margaritu Peraicu, prof. dr. sc. Branimira Richtera, akademika Antona Švajgera, prof. dr. sc. Niku Zuraka, magistru Mariju Šaler i druge, podučavali ste nas kakav to katolički liječnik treba biti i ostati, poglavito putem knjiga koje ste objavili (poput Čuvari života: radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, Život dostojan života: eutanazija u prosudbi medicinske etike, AIDS, …), brojnih članaka (Život prije rođenja, Etika ljudskog rađanja, Kloniranje kao pitanje odgovornosti, Preispitivanje presadbe dijelova tijela, Pastoral zdravstva kao izazov Crkvi, Eutanazija pred zakonom, Umrijeti u ljudskom dostojanstvu, … Proučavanje čovjekova genoma i genska terapija, Teološki vidici liječničke tajne, Pastoral zdravstva u Europi, Spolni odgoj mladih u kršćanskoj perspektivi, Ovisnost o drogi kao moralno pitanje), kao i zbornika radova sa skupova koje ste Vi inicirali (Spisi medicinske etike, Pred licem smrti, i drugi…).

Od 1996. do 2016. godine bili ste najdugovječniji duhovni asistent Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC, od franc. Federation Europćenne d’Associations Mćdicales Catholiques) u kojoj ste uživali iznimni ugled, kako je u izrazima sućuti istaknuo prof. dr. Vincenzo Defilippis, predsjednik FEAMC-a: „ponajprije zbog svoje vjernosti i odanosti Učiteljstvu Crkve i Svetom Ocu, ali i zbog svoje blagosti i srdačnosti“. Vaš posljednji susret s članovima međunarodnih organizacija (FEAMC-a i FIAMC-a) dogodio se tijekom održavanja 25. kongresa Svjetske federacije katoličkih liječničkih društava (FIAMC, od fran. Federation Internationale des Associations de Medecins Catholiques) upravo ovdje u Zagrebu, od 30. svibnja do 2. lipnja 2018. godine.

Imenovanjem i ređenjem za pomoćnog biskupa zagrebačkoga uplašili smo se da će te nas napustiti, zbog novopreuzetih obveza. No, iako manjim intenzitetom, nastavili ste nas pratiti kao duhovni asistent sve do 2018. kada ste svoju duhovnu palicu predali prof. dr. Ivanu Bodrožiću.

Od 2018. godine, kada ste zbog teške bolesti odstupili s mjesta našega duhovnog asistenta, rjeđe smo Vas viđali. No, svaki susret s Vama bio nam je radost i veselje. Lijepo je bilo ponovo Vas susresti u dva navrata u godini obilježavanja 30. obljetnice osnivanja HKLD-a. Prvi puta na misi zahvalnici koju ste služili na sam dan osnivanja HKLD-a, 16. veljače 2021., u Vašoj i našoj Palmotićevoj, ispod oltarne slike Presvetog Srca Isusova, Srca kojemu je Papa Franjo 2019. godine posvetio sve liječnike i zdravstvene djelatnike. A drugi puta u toj istoj godini u Vašoj i našoj Mariji Bistrici, 25. rujna 2021., na svečanoj Skupštini Društva održanoj u Dvorani Božanskoga milosrđa u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, kada smo Vas proglasili počasnim članom Društva za svoj iznimni doprinos osnivanju i radu Društva te promicanju kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda.

Vaše biskupsko geslo bilo je Elige vitam! — Život biraj! To je bila i poruka nama HKLD-ovcima koju ste, uz prvu predsjednicu Društva prim. dr. Margaritu Peraicu i ovdje nazočnoga kardinala Josipa Bozanića, ugradili i u Statut HKLD-a: zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Tu poruku na simboličan način iskazali ste i prigodom Vašega biskupskoga ređenja u zagrebačkoj katedrali, na blagdan sv. Josipa (zaštitnika očeva, obitelji i domovine Hrvatske), kada ste poželjeli da jedno od misnih čitanja čita članica našega Društva dr. Renata Vrsalović, koja je tada bila u 9. mjesecu trudnoće, noseći svoga sina Jakova.

Bili ste nam ne samo duhovnik koji prati našu formaciju kao katoličkih liječnika i ljekarnika, već i brižni otac koji prati naše profesionalne karijere, ali i obiteljske živote. Mnoge ste članove Društva vjenčali, krstili našu djecu, udijelili im sakrament sv. Potvrde, posjećivali nas u našim domovima, brinuli o našim bližnjima, dijeleći nam duhovne savjete, ali i pružajući očinsku skrb.

Ostavili te nam veliku ostavštinu: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, ali i težnju iskrenoj i suosjećajnoj skrbi za naše bolesnike, sestrinskoj i bratskoj ljubavi jednih prema drugima, te vjeru u napredak HKLD-a.

Dragi biskupe, članovi HKLD-a s velikim poštovanjem i ljubavlju pamtiti će Vas jer ste cijeloga sebe ugradili u naše Društvo. Bez Vas ne bi bilo niti HKLD-a, a mi HKLD-ovci bili bi siromašniji za sve ono što smo od Vas dobili, a davali ste nam puno. Stoga,
Za vsaku dobru reč, kaj reći si nam znao,
Za vsaki pogled tvoj, za vsaki smeh tvoj, fala!

Iskrena sućut svim vjernicima i svećenicima Zagrebačke nadbiskupije te Nadbiskupskog duhovnog stola kojemu je biskup Pozaić pripadao, na čelu s nadbiskupom mons. Draženom Kutlešom, članovima Hrvatske pokrajine Družbe Isusove na čelu s provincijalom p. Daliborom Renićem, članovima obitelji Pozaić, te svim njegovim suradnicima i prijateljima.

A Tebi, dragi oče i brate u Kristu, Valentine!

Cijeloga si života izgarao za život, ne samo ovaj zemaljski, već i život vječni. Stoga ovaj trenutak ne smatram niti rastankom niti posljednjim pozdravom. Jer, Evanđelje po Ivanu kaže: „Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.“ (Iv 16, 22-23)

Vjerujem da ćemo se ponovo susresti po Gospodinu koji će nam „otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer — prijašnje uminu.“ (Otk 21,4)

U raj poveli Te anđeli, na dolasku Tvome primili Te mučenici! I odveli u sveti grad, nebeski Jeruzalem.