Hod za život, obitelj i Hrvatsku održan u Splitu

Članica organizacijskog tima Hoda za život u Splitu Brankica Boljat naglasila je da su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava. „Pobačaj nikad nije rješenje. Ni za majku. Ni za dijete. Nii za oca. Ne postoji pravo na prekid života,  postoji samo pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost  samo po sebi. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Želimo zakonom osigurati i zaštiti  nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva.  Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. I znanost i hrvatsko društvo  daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina“, istaknula je Boljat. 

„Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava  majku i oca djeteta i cijelo društvo. Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Želim vas podsjetiti na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje. Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti  anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci“, naglasila je Boljat. 

Svoje iskustvo na ovogodišnjem Hodu za život u Splitu podijelila je Mihaela Krajina, majka sedmero djece od kojih je dvoje s Downovim sindromom. „To nisu greške ili zabune, to su moja djeca – Toni i Klara! Imati dvoje djece s Downovim sindromom nije lako. Drugačije je. Sa zdravim djetetom uzimaš sve nekako zdravo za gotovo: jest će, govoriti, hodati, rast će i osamostalit će  se. S djetetom s poteškoćama raduješ se svakom napretku, svakom poboljšanju zdravlja, svakoj operaciji koja je dobro prošla i ne znaš kako će to putovanje završiti. Uz moju djecu učim što je život i rastem u  zahvalnosti za svaki darovani dan s njima. Zahvalna sam i za svu pomoć koju nam pružaju dobri ljudi. Onima  koji znaju pružiti suosjećanje, ali i konkretnu podršku“, istaknula je Krajina.

„Raduj se životu! Život je radost! Ne pristajmo na kompromise kad je život u pitanju. Zdravi ili bolesni, svi  smo ovdje sa svrhom. Ni jedan život nije suvišan. Ja sam jednako majka svih mojih sedmero djece. Bez razlike. Sindrom Down ne smije biti smrtna osuda. Trudnice ne trebaju zgražanje, nego ljubav i zaštitu. Majke i očevi bolesne djece trebaju pomoć, a ne sažaljenje. Život je radost i kad je lijepo i kad je teško. Za  život se vrijedi boriti“, poručila je Krajina. 

„Znanost je potvrdila da 18. dan od začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s deset tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana  smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol! Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih – pobačaj, rođenih – eutanaziju. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i  zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta“, poručili su organizatori Hoda za život.

Hod za život, obitelj i Hrvatsku održat će se i u Imotskome u subotu 22. lipnja te u Slavonskom Brodu i Rijeci u subotu 7. rujna, izvijestili su organizatori.