Razdragana i raspjevana povorka ljudi, među kojima je bilo puno roditelja s djecom u naručju, kolicima i na ramenima očeva, krenula je s Obale kneza Branimira, preko glavnog zadarskog mosta, na drevni poluotok grada, preko Narodnog trga, središnjom gradskom ulicom Kalelargom do Poljane sv. Ivana Pavla II. na Forumu, gdje je održan prigodan program. Važne poruke sudionicima na Forumu uputili su članovi Organizacijskog odbora zadarskog Hoda za život: Mirjana Peša, Roko Surać i Marijana Čaklić.

Mirjana Peša, članica Organizacijskog odbora u pripremi Hoda za život, ima 42 godine. Ta ekonomistica s pozornice s pozornice na Poljani sv. Ivana Pavla II. osobito je istaknula vrijednost i značaj liječničke, ginekološke prakse u prilog podrške života. “Važno mi je da svaka žena zna kako u svojoj utrobi tijekom trudnoće nosi nešto najvrijednije na ovom svijetu. Važno mi je da svaki čovjek u Hrvatskoj razumije kako je život svakog od nas počeo začećem. Važno mi je da svaki liječnik ima pravo na priziv savjesti! Želim da ginekolozi i svi drugi liječnici u Hrvatskoj imaju pravo priziva savjesti u interesu pacijenta; kako bi zaštitili pravo svoga pacijenta, kako bi mogli odbiti svaki zahvat, svaku proceduru, svaki lijek za koji znaju da će njihovom pacijentu škoditi. Kada liječniku dođe trudna žena, on je dužan brinuti o dvoje – o majci i djetetu. Ne želim da se Hrvatska opet vrati u vrijeme tame, koju neki nažalost prizivaju, da se zabrani ljudima mogućnost priziva savjesti” poručila je Mirjana. Zahvalila je svim ginekolozima u Hrvatskoj “koji odgovorno rade svoj plemeniti posao poštujući Hipokratovu zakletvu. Hvala ginekolozima koji se brinu o zdravlju naših žena i porađaju našu djecu. Hvala svim ginekolozima koji odbijaju ujutro poroditi jedno dijete, a popodne drugom djetetu oduzeti život, djecu, a poslijepodne prekidati njihov život. Hvala svim primaljama, medicinskim sestrama, farmaceutima, ginekolozima i drugim liječnicima koji poštuju svoju savjest, podupiru, ohrabruju i štite trudnice, koji su svojim poštenim radom i svjedočenjem zaštitili živote mnoge nerođene djece i njihovih majki i očeva! Želim da u našoj Dalmaciji i u cijeloj Domovini žive slobodni ljudi kojima nitko ne zabranjuje živjeti i raditi u skladu sa svojom savjesti” poželjela je Mirjana Peša. Na Hodu je bila sa suprugom Matom i njihovih sedmero djece, od kojih najstarije ima 14, a najmlađe dvije godine. Cijela obitelj s djecom bili su aktivni i kao volonteri u pripremi Hoda za život.

Sudionicima Hoda prigodne poruke uputio je i Roko Surić. Taj podvodni arheolog, sa suprugom Andrijanom koja je u osmom mjesecu trudnoće u zadarskoj povorci hodala za život, roditelj je još dvoje djece, Bartola i Aurore. “Drago mi je da sam tu s vama, da zajedno slavimo život i hodamo u ime onih koji ne mogu sami hodati, onih čiji životi ovise o ljubavi i dobroti njihovih majki, očeva, ali i cijelog društva – nerođene djece. Volim Dalmaciju, volim Zadar i želim ovdje živjeti. U meni su živi moji djedovi i pradjedovi koji su marljivim radom obrađivali i kultivirali naša polja i plovili našim morem. U meni su živa junačka djela muškaraca iz moje i vaših obitelji koji su u Domovinskom ratu obranili i oslobodili ove prostore i stvorili ovu državu. Želim živjeti u Hrvatskoj. Želim da se moji rođaci i prijatelji vrate kući i ovdje podižu svoju djecu. I želim i tražim da Hrvatska bude država u kojoj se poštuje pravo na život svakog čovjeka, velikog i malog” poručio je Roko, istaknuvši kako “znanost bez ikakve sumnje potvrđuje da život svakog čovjeka počinje na isti način, začećem. Da je kod začeća, spajanja jajne stanice i spermija, određen spol svakoga od nas: boja očiju, kose, visina, talentiranost za sport ili glazbu. Znanost pokazuje da je srce koje nam danas kuca u grudima, počelo kucati 18. dan nakon začeća, u trbuhu naše majke. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo. Želim živjeti u državi u kojoj zakoni štite pravo na život svakog čovjeka od početka do kraja života. Želim graditi društvo koje se brine o ženama, o trudnicama i koje kroz ljubav, solidarnost i istinu za sve ljudske probleme nalazi ljudska rješenja. Srce mi je puno jer znam da smo u našoj Dalmaciji napravili male korake za Zadar, ali velike korake za zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti” poručio je Roko Surić.

Studentica Marijana Čiklić, članica zadarskog Organizacijskog odbora Hoda za život i volonterka, u obraćanju sudionicima s Foruma rekla je da je hodala “za tolike žene u Hrvatskoj koje u trenucima najveće životne krize nemaju potporu obitelji niti društva. Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili zbog pritiska okoline, muža, dečka, obitelji. Zar to nije prestrašno, da se u 21. st. tolike žene u najbogatijim državama svijeta, nađu u situaciji da prekinu život vlastitog sina ili kćeri? Trudnice i majke male djece danas su najdiskriminiranije osobe na tržištu rada. Iako Zakon o radu zabranjuje otpuštanje trudnica ili majki na rodiljnom dopustu, mnoge žene ostaju bez posla upravo zato što su se odlučile imati dijete. Mnoge žene u Hrvatskoj neće se uopće zaposliti, jer će na razgovoru za posao odbiti odgovoriti na pitanje o tome planiraju li imati djece ili će odgovoriti istinu – da planiraju imati dijete. Očekujem da država osigura da se poštuje zakon te da se umjesto praznih priča o ravnopravnosti žena, osigura pravo žena da imaju djecu u Hrvatskoj” poručila je Čiklić, istaknuvši kako “oko nas i danas žive žene koje se nalaze u jako teškim situacijama: ostavljene, same, bez pomoći, bez potpore. Mnoge ne znaju osnovne činjenice o razvoju djeteta, jer su im ljudi u njihovom okruženju ponavljali zastarjelu priču koju je znanost odavno pobila, da je nerođeno dijete ‘samo hrpa stanica’. Osvrnimo se oko sebe i pružimo konkretnu pomoć tim ženama i njihovoj djeci. Nikad, baš nikad, ne pomažemo ženi tako da joj ‘pomognemo’ da prekine život svog djeteta. Uvijek, baš uvijek, pomažemo ženi kad joj pomognemo da zaštiti život svoga sina ili kćeri. Žena je gospodarica svog tijela. Ali onaj tren kad ostane trudna, ona u svom tijelu nosi drugo tijelo, tijelo svog sina ili kćeri. Trudnica je već majka. Jedino je pitanje hoće li upoznati svoje dijete ili će prekinuti njegov život” poručila je Čiklić, istaknuvši da je hodala “za sve žene koje trebaju našu podršku, ljubav, pomoć”. Hodala je za “društvenu, zakonsku i svaku zaštitu svakog nerođenog djeteta, zasebnog ljudskog bića koje u tijelu svoje majke raste, rita se, osjeća bol i smiješi se. Neka devet mjeseci koje je svatko od nas proveo u tijelu svoje majke bude najsigurniji dio života svakog čovjeka” poručila je Marijana Čiklić.

Zaključno je Mirjana Peša zahvalila svim volonterima koji su u pripremi Hoda, i po ružnom, kišnom i vjetrovitom vremenu, u danima pripreme Hoda animirali sugrađane i na udaljenim otocima da sudjeluju u Hodu. Zahvalila je sudionicima koji su se velikodušno odazvali i sudjelovali u organizaciji Hoda ljubavi za najugroženiju manjinu u Hrvatskoj, nerođenu djecu. “Hvala svim koordinatorima, zadarskom gradonačelniku, župnicima, gradskim službama, policiji, medijima. Hvala našim braniteljima koji su se uključili u organizaciju Hoda, našim sportašima, glazbenicima, obiteljima i svima koji su kroz ove tjedne pozivali na Hod za život. Hvala svima koji su pomogli financijski, koji su molili, radili, pjevali, izrađivali transparente. Hvala svima iz udruge ‘U ime obitelji’ koji su nam s toliko ljubavi prenijeli svoje iskustvo i znanje u organizaciji Hoda za život. Hvala vama, naši dragi Hodači, što ste ovu subotu odvojili da javno pokažete da, nakon Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i mi u Zadru, u našoj Dalmaciji, tražimo da društvo i zakoni štite život svakog čovjeka u Hrvatskoj – od početka do kraja života! Od začeća do prirodne smrti! Želimo da svaka naša žena osjeti našu ljubav i potporu. Da svaka trudnica osjeti da mi znamo da je ono što ona nosi u svom tijelu najvrijednije što naš narod i društvo ima – čovjek! Želimo da se našim novcem, iz proračuna, financira potpora mladim obiteljima koje žele imati djecu” poručila je Peša, istaknuvši da “dijete raste kao zasebna jedinka, odvojeno biće u tijelu svoje majke. Od začeća svatko je od nas jedinstvena osoba. Dijete ima svoju krvnu grupu, a oko 50 % žena tijekom trudnoće u svom, ženskom tijelu, nosi malo, muško tijelo. Nerođeno dijete samo određuje tempo svog rasta, razvoja, uključujući i dan svog izlaska iz maminog tijela – dan svog rođenja”.

Peša je podsjetila da su na pitanje Ustavnog suda upućeno katedrama za ginekologiju Medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, kada započinje ljudski život, te katedre odgovorile: Život počinje začećem. “Na tu informaciju, da je ono što žena nosi u svom trbuhu čovjek, ima pravo svaka majka, svaki otac, svaki čovjek. Želimo da zakoni u Hrvatskoj, bez ikakvog ‘ali’, štite život svakog čovjeka! Očekujemo da ljudi koji nas predstavljaju u Saboru i izglasavaju zakone, poštuju istinu i znanost i bez straha zastupaju temeljno ljudsko pravo – pravo na život” poručila je Peša, istaknuvši da su sudionici hodali i za sve liječnike, babice, medicinske sestre, za sve koji poštuju život i koji prizivom na svoju savjest štite život majke i djeteta. “Hodali smo za majke i očeve! Ne želimo da naše mlade obitelji odlaze iz Dalmacije i Hrvatske jer se nemaju snage boriti protiv administracije i korupcije. Želimo da se oni koji su otišli, vrate kući! Da se naš novac ulaže u djecu, mlade, obitelji. Da se trudnice ne moraju bojati da će izgubiti posao, a mlade majke da će morati vratiti na slabije radon mjesto nakon porodiljnog” poručila je Mirjana Peša.

Svojim sudjelovanjem i izvedbom pjesme ‘Croatio iz duše te ljubim’ na Forumu, Hod za život podržao je i hrvatski glazbenik Tomislav Bralić, i sam svjedok otvorenosti životu. Tomislav je sa suprugom Mirjanom otac četiri sina. Sam Tomislav potječe iz brojne obitelji s desetoro djece. Roditelji Tomislava Bralića, Marija i Roko, rodili su šest sinova i četiri kćeri. U Bralićevih je 38 unuka i 7 praunuka. “Sama riječ kaže, hod za život. Ne treba ništa drugo izmišljati. Ja ću i iz vlastitog iskustva, samim mojim životnim primjerom, reći da se ne treba bojati dice. Da je to najlipše blago, blagostanje, radost i veselje” rekao je Tomislav Bralić.
Ujutro prije Hoda za život, u župnoj crkvi Srca Isusova koja se nalazi u blizini Branimirove obale odakle je povorka krenula, volonteri su se okupili na molitvi krunice, a zatim na misnom slavlju koje je predvodio fra Bojan Rizvan.

Tijekom programa na Forumu, u programu je glazbeno nastupio i Rockatansky bend. Na početku povorke mladi su nosili veliki transparent na kojem je pisalo geslo ovoga Hoda: “Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu”. U prvim koracima kad je Hod kretao sa sredine zadarskog mosta, gdje je bio početak duge formirane kilometarske kolone, hodači su Hod u Marijinom mjesecu svibnju počeli posvetom Majci Božjoj, pjevajući pjesmu ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’. Kad su ulazili kroz glavna gradska vrata, prešavši s mosta na povijesnu gradsku jezgru poluotoka, sudionici su pjevali ‘Bože, čuvaj Hrvatsku’. Cijelo vrijeme Hoda sudionici su razdragano, punoga srca i radosti pjevali duhovne i domoljubne pjesme.

U Zadru je osobito bio dirljiv prizor prijelaza sudionika Hoda preko zadarskog mosta, koji je zadnji put tolikom količinom ljudi, dupkom od svog jednog do drugog kraja, tako bio ispunjen ljudima kad je rijeka ljudi dolazila i odlazila na i sa susreta sa sv. Ivanom Pavlom II. 2003. g. Upravo zbog toga pohoda Forumu gdje je održan susret Pape i naroda, ta Poljana u spomen na taj povijesni događaj trajno nosi ime sv. Ivana Pavla II. On se osobito zauzimao za zaštitu života i rekao: “Poštuj život, svaki ljudski život, od prvog trenutka začeća: brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tom putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću”.

Dodatnom uspjehu Hoda doprinijela je i izvrsna regulacija policije te je sve održano u iznimno dostojanstvenom, svečanom i mirnom raspoloženju, unatoč prisutnosti protivnika Hoda za život koji su bili u jako malenom broju. Iz Zadra je otišla velika duhovna i domoljubna poruka podrške životu od začeća, slika živoga Evanđelja i nasljedovanja bračnih i obiteljskih vrijednosti koje su najsnažnije potvrđivale brojne mlade obitelji, očevi i majke s djecom u naručjima.
U samoj lokaciji održavanja Hoda, povorka u Zadru imala je i veliku simboliku u prizoru mosta, jer je naš ljudski život poput mosta, prijelaz iz ove zemlje u vječnu domovinu. I majčina utroba je za dijete poput mosta, prijelaz i izlazak na ovaj svijet. Uz to, Hod za život promiče vrijednosti koje u društvu nailaze na mnoge prepreke, a Hod poručuje da je društvo pozvano te prepreke premostiti.

Također, naziv polazišne lokacije, Obala kneza Branimira, govori o hrvatskom vladaru kojemu je papa Ivan VIII. 7. lipnja 879. g. udijelio blagoslov, uputivši ga iz Rima cijelom hrvatskom narodu i zemlji. Taj se Papin blagoslov hrvatskog naroda smatra prvim službenim priznanjem hrvatske države i toga se datuma, 7. lipnja kad se to dogodilo, i službeno obilježava Dan diplomacije u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu, Hod za život može se promatrati kao veliki blagoslov hrvatskom narodu za buduće naraštaje i priznanje, podrška društvu i obiteljima koje žele rađati, stvarati i živjeti u svojoj hrvatskoj zemlji. Domovina, koja je također majka, unatoč povijesnim teškoćama, po žrtvi nesebičnog davanja uvijek iznova se uzdizala i opstala do sadašnjeg naraštaja, koji je vrijednost života od začeća pozvan prenijeti budućim generacijama.