Po dolasku u Komušinu hodočasnici su molili krunicu u crkvi, te imali prigodu za sakramenat ispovijedi, a potom je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić.

Na početku Misnog slavlja riječ pozdrava i dobrodošlice kardinalu Puljiću i hodočasnicima, njih ukupno sto petnaest, a među njima najstariji devedesetogodišnjak, izrekao je župnik i upravitelj svetišta vlč. Boris Salapić.

Kardinal Puljić na početku svoje prigodne propovijedi ukazao je na društvo koje živi kulturu odbacivanja, te u tom kontekstu istaknuo važnost vrednovanja života, kao i hodočašća djedova, baka i starijih osoba. Potom je podjelio iskustvo svoje „molitve u starosti“ „Bože, nauči me stariti, prihvatiti da ono što sam mogao, sada ne mogu…“

„Danas vas ovdje želim hrabriti da je starost Božji dar i ne gledati na starost kao teret, već kao blagoslov. Blagoslov je što smo doživjeli ove godine. Znati zahvaliti Bogu na daru života, za sve križeve, slabosti i krize, ljude koje si mi stavio na životni put. Možda su nas neki ljudi ranili. Ozdravi moje rane da ostavim jad i gnjev, da ostavim zloću i grijeh. Božja riječ nam je utjeha, ona nas krijepi“.

„U našim odnosima osobito prema mladima, mi nismo internet da nas mladi mogu uvijek slušati. Oni su digitalna generacija. Ali mi svojim primjerom želimo im predati što je vjernost Bogu, Crkvi i narodu, te ćemo ih na taj način odgajati. Prihvatimo ovaj dar starosti, što smo doživjeli ove godine. Nemojmo posustati biti pravi svjedoci, svjedoci Božje ljubavi, svjedoci osmišljenog života, neka nas na tom putu prati zagovor nebeske majke Marije“, kazao je kardinal Puljić.

Na kraju misnog slavlja riječ zahvale izrekao je don Davor Topić.

Nakon mise u kripti i dvorištu crkve uslijedio je ručak za hodočasnike, a u popodnevnim satima pred zavjetnom slikom Gospe Kondžilske upravitelj svetišta i župnik vlč. Salapić podsjetio je na povijest zavjetne slike i dragocjenost Gospinog svetišta.

Molitvu u starosti nadbiskupa vrhbosanskog u miru kardinala Vinka Puljića

Gospodine, Bože moj, evo starim. Nauči me, molim Te, kako treba starjeti i kako treba ostarjeti. Prosvijetli mi pamet, kako bih mogao vidjeti da moji svećenici i suradnici ne čine meni ništa krivo, ako mi govore da nešto ne mogu i kada me odvraćaju od nauma koje sam naučio raditi, a snage popuštaju.

Daj mi razumijeti stanje, kada me ne pitaju za mišljenje i kada odlučuju bez dogovora sa mnom.

Oslobodi me, Gospodine od pretjerane umišljenosti i pomisli da sam nezamjenjiv; udjeli mi spoznaju kako ljudi znaju raditi i bez savjeta iz moga životnoga iskustva.

Bože moj, udijeli mi milost da u ovome postupnome odvajanju od prolaznosti, od prolaznih vrednota, od zemaljskih vidljivih vrednota vidim ono neprolazno, vječno, da vidim nepromjenjivi zakon života.

Daj mi Gospodine, da u svemu tome vidim Tvoju Božansku volju, Tvoju Očinsku ruku, koja me vodila i koja me prati sada.

Daj mi Gospodine, veliku milost da i u starosti svojoj budem koristan svetoj Crkvi kojoj sam se sav posvetio, svojoj nadbiskupiji za koju sam spreman i život dati, svojoj grudi Bosni i Hercegovini, svome hrvatskome narodu i cijelome čovječanstvu.

Molim te Gospodine, obdari me darom molitve, snagom trpljenja, vedrim raspoloženjem, plemenitom i lijepom riječju.

Daj mi milost da ne prezirem i ne zapostavljam pothvate današnjega naraštaja koji su formirani na drukčijim pogledima i stavovima.

Ulij mi dovoljno poniznosti kako me ne bi zaboljelo i kako mi ne bi smetalo, kada budu mijenjali ono u što sam ulagao svoju ljubav i žrtvu. Posebno mi ulij poniznosti kada budu čak prezirali te žrtve i nastojanja, jer se neće moći uživjeti u vrijeme tih ostvarenja.

Neka moje povlačenje „s bojnoga polja“ bude neprimjetno, poput mirnoga zalaska sunca. Neka i iza toga zalaska ostaje trag topline i svjetla za buduće naraštaje.

Kao što sam Gospodine izgarao iz ljubavi u služenju; molim Te neka se taj plamen ljubavi ne ugasi kada se moje oči zatvore i kada zakoračim u zagrljaj Tvoje vječne svjetlosti.