Program je započeo okupljanjem na „Prebendi“ iznad voćinskog svetišta, jednom od mjesta teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Ivo Martinović pozdravio nazočne, istaknuvši kako su došli kao hodočasnici sjediniti se s Marijom, Gospom Voćinskom i moliti za nedužne žrtve, iskazati im počast i zahvalnost. Uputio je pozdrav obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članovima HVIDR-e, predstavnicima hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnicima hrvatske vojske i policije.

U obraćanju je naglasio kako upravo branitelji, vojnici i policajci na osobit način čuvaju trajno živ spomen na najteža stradanja hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, među kojima Voćin zauzima posebno mjesto. Podsjetio je da je, nakon Vukovara i Škabrnje, Voćin jedno od mjesta najvećeg stradanja civila, gdje je prije 34 godine ubijeno 47 mještana, a do temelja razorena crkva iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske. U tom je kontekstu spomenuo i druga stratišta zapadne Slavonije, poput Četekovca, Balinaca, Čojluga, Kusonja, Gornje Obriježi i Papuka, kao i logor Bučje, istaknuvši da ti događaji svjedoče o dubokim tragovima zla na tom području.

Biskup Martinović je pozdravio i svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, učenike Osnovne škole u Voćinu i drugih škola, okupljene vjernike te predstavnike javnog života i državnih i lokalnih vlasti. Istaknuo je kako Požeška biskupija svake godine tim hodočašćem izražava poštovanje prema voćinskim žrtvama i svim stradalnicima Domovinskog rata, a hrvatskim braniteljima, vojnicima i policajcima zahvalio je što se toj molitvi i ove godine, sedamnaesti put zaredom, pridružuju. „Svojim hodočašćem i zavjetnim svijećama povjeravate Gospi Voćinskoj sve ono što nosite u srcima, radost i ponos zbog obranjene slobode, ali i terete koje je rat ostavio u vama, moleći za pobjedu mira i dobra u Hrvatskoj i svijetu“, poručio je biskup.

Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Procesija se zaustavila kod spomenika „U Majčinu naručju“ nedaleko ulaza u crkvu. Biskup je podsjetio nazočne kako Memorijal stavlja pred oči „potresnu sliku Isusa, skinuta s križa, čije tijelo prima njegova Presveta Majka Marija“. Proglašena su potom imena svih voćinskih žrtava za koje je biskup zatim uputio Bogu molitvu odrješenja i položio veliki vijenac od cvijeća podno spomenika, a 47 voćinske djece odjevenih u bijelo položilo je jednako toliko lampiona. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni su se uputili u svetišnu baziliku gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih, koje je predvodio biskup Martinović.

U homiliji je biskup govorio o evanđeoskom susretu Isusa s desetoricom gubavaca, zahvalnosti, vjeri i odgovornosti čovjeka za zlo. Polazeći od evanđeoskog ulomka, biskup je istaknuo kako Isusov put prema Jeruzalemu vodi prema potpunom darivanju života te da se upravo ondje „otkriva pravo lice Božje, Bog koji iz ljubavi umire za grešnog čovjeka i koji prema čovjeku nikada ne zatvara svoje srce“. Dodao je kako se Božja blizina i ljubav očituju i u susretu s gubavcima, koji u Isusovo vrijeme nisu bili samo bolesnici, nego i simbol isključenosti, grijeha i smrti.

Tumačeći značenje gube, biskup je naglasio da ona simbolizira gubitak osjetljivosti za Boga i zlo koje razara čovjeka i društvo. Gubavce je opisao kao sliku ljudi koji pred Kristom iznose svoju nevolju, tražeći milost, utjehu, ozdravljenje i povratak dostojanstva. U tom je kontekstu postavio pitanje današnjeg odnosa čovječanstva prema Kristu, upozorivši na nasilje, nepravde i sve manji osjećaj za Boga i bližnjega.

U nastavku homilije naglasio je razliku između zla koje dolazi od gube, od bolesti i zla za koje je odgovoran čovjek. Prema njegovim riječima, „svaki zločin dolazi od čovjeka koji dopušta da ga zlo zavede“, ali je pritom istaknuo kako posljednju riječ uvijek ima Bog, a ne čovjek. To je, rekao je, iskustvo i ovog Gospinog svetišta i Voćina, mjesta stradanja, istine i simbola budućnosti, ali i obnove, molitve i nade.

Na kraju homilije biskup je vjernike pozvao na molitvu Gospi Voćinskoj, „Majci od utočišta i Majci od milosti“, da ih prati u sadašnjosti i budućnosti, uči zahvalnosti i vjernosti Bogu te ih osnaži na putu vjere. Zaključio je molitvom da Bog udijeli vječnu nagradu voćinskim žrtvama, a živima snagu za ustrajnost i vjernost.

Na kraju mise biskup je uime nazočnih hodočasnika pred likom Gospe Voćinske predvodio čin povjere Isusovoj Majci. Zahvalio je potom svim nazočnima što su sudjelovali na hodočašću. Pozvao je okupljene na promišljanja i molitvu, naglasivši potrebu da se zazove Božja snaga kako bi ljudi postali svjesni uzroka zla koje razara čovjeka, zajednicu, Crkvu i društvo. 

Na kraju je podsjetio da se Krist rodio kako bi čovjeka očistio od grijeha, oslobodio ga i donio mir u njegov život. Pozvao je vjernike da budu hrabri i da šire Božju blizinu, kako grijeh i zlo ne bi zavladali njihovim srcima niti uništili ljubav prema Bogu i bližnjemu. Preporučivši nazočne Marijinu zagovoru, na sve je zazvao Božji blagoslov, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.