Hodočašće Licu Neumrle Majčine Ljubavi

Hodočastilo se u znak zahvalnosti za sva dobročinstva koja su povratnici po njezinu zagovoru dobili u nevoljama koja ih je zadesila u vrijeme poslije Domovinskog rata.

Hodočašće je započelo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom „Neumrle Majčine Ljubavi“, koja je inače izložena u toj crkvi na javno čašćenje. Vjernici su kroz sat vremena hodajući puteljcima župe molili otajstva Gospine krunice. Po dolasku do filijalne crkve Sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio župnik u Svilaju fra Mladen Jozić, dok su ostali svećenici vjernicima bili na raspolaganju hodočasnicima za ispovijed. Uslijedilo je na misno slavlje koje je u dvorištu crkve uz domaćeg župnika fra Franju Dalibora Stjepanovića i još šestoricu svećenika predvodio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević.

„Ne postoji totalno zlo, ova zavjetna slika svjedoči da se dobro ne može uništiti, potiče nas na skromnost, smjernost i vjeru u Boga“, istaknuo je u homiliji prof. Šarčević. Svjestan što su sve prošli župljani te župe kao i ostalih župa Bosanske Posavine kada su protjerani te s tugom i boli s tek vrećicama u ruci morali napuštati svoja ognjišta, povezao je njihove žalost sa žalostima Blažene Djevice Marije: prvu da će joj mač boli probosti srce kako bi se razotkrile namisli srdaca, drugu – bijeg u Egipat, treću kada je izgubila 12- godišnjega svoga sina, četvrtu – susretu sa  sinom Isusom na križnome putu, petu – žalost pod križem, šestu – trenutak kada su joj u krilo stavili mrtvo tijelo njezina sina i sedmu – Isusov pogreb. Ukazao je pritom na bezosjećajnost današnjeg čovjeka, na to kako teško prihvaća muku, patnju nevolje, žrtvu.

„Kada dođete pred ovu zavjetnu sliku promišljate što trebate učiniti od sebe, što biti drugima, kako prihvatiti muku, patnju, poniženja. Marija i Josip nakon bijega u Egipat imali su snage vratiti se. Tko se od vas može toliko žrtvovati, neka se vrati u svoj kraj, to treba biti osobna odluka, koja nije jednostavna, niti laka, kao što to nije bila jednostavna ni Josipu i Mariji. Važno je biti čovjek koji ima svoje mišljenje“, rekao je uz ostalo prof. Šarčević.

Govoreći o Gospinim žalostima u susretu s Isusom na križnom putu pojasnio je kako je i ona bila nemoćna kao što smo i mi u nekim situacijama nemoćni. Pojašnjavajući scenu susreta Majke s Isusom pod križem kada je Isus daje Ivanu i nama za majku, a njoj Ivana za sina, naglasio je kako je to u kršćanstvu rađanje Crkve u kojoj je vidljiva slika svih nas, slika te župe te poručio: „Mi smo pozvani biti jedni drugima suputnici i supatnici.  Ako ne budemo solidarni jedni s drugima gdje će se očitovati naša vjera?  Nije naša vjera samo ispunjavanje svoga zavjeta, ukrašavanje slikama, krunicama i to da samo za sebe živimo. Ako nema solidarnosti među nama, ne opravdavamo svoju vjeru. Oni koji ne mogu fizički više pomagati pozvani su biti svjedoci riječi i ne dopuste da ovdje više vlada zlo, mogu biti gostoljubivi, pomagati onima koji su danas prognani, nemaju svoga zavičaja…“

Na kraju je upozorio: „Ne dopustimo si bezosjećajnost prema svome zavičaju, prema drugim ljudima koji nisu naše vjere. Hodajmo ovom zemljom uspravno. Ne dopustimo da itko oduzme ono što smo dobili u baštinu, jer to je naše i tim osobno raspolažemo. Neka Bog pomogne našim obiteljima da budu složne. Neka u njima vlada ljubav, iskreno zajedništvo i pomaganje. Budimo osjetljivi i na župnoj i posavskoj razini. Ova zavjetna slika ‘Neumrle Majčine Ljubavi’ neka ne ostane na emotivnoj razini. Ona se mora pokazati u praktičnosti u pomaganju jednih drugima“.

Pjevanje na misi predvodio je Zlatko Špoljarić, prof. iz Tuzle. Poslije mise župnik fra Dalibor pred zavjetnom je slikom predmolio litanije BDM. Svojim je župljanima, kako onima koji tu žive i onima koji su za tu prigodnu došli iz razbih zemalja u koje su izbjegli,  kao i ostalim hodočasnicima iz okolnih župa Derventskoga dekanata poručio je da to hodočašće ubuduće postane tradicija svake prve subote u mjesecu listopadu, kada Crkve posebno moli marijansku pobožnost.

Kako je na misi suslavio fra Ivan Marić derventski dekan fra Dalibor je podsjetio kako je upravo on kada je poslije posljednjega rata došavši u tu župu s još trojicom plehanskih franjevaca u porušenoj i spaljenoj crkvi u Bukovcu u pepelu pronašao fragment slike „Gospa s Djetetom“,  koji je preživio sve požare i vremenske nepogode.

Radi se naime o Licu Neumrle Majčine Ljubavi – fragmentu slike „Gospa s Djetetom“, koju je naslikao poznati akademski slikar Ljubo Lah, a do posljednjega rata bila je izložena u filijalnoj crkvi u Bukovcu. Poput ostalih crkava u Bosanskoj Posavini i crkva u Bukovcu je porušena, umjetnine spaljene. Kada su franjevci 1997. došli u Bukovac u pepelu su pronašli fragment slike ‘Gospe s Djetetom’, koji je preživio sve požare i vremenske nepogode. Plehanski franjevci dali su sliku konzervirati te je prvi put bila izložena na Plehanu za proslavu sv. Marka 1998., a 2003. su sliku Majčinog lica sa slike Gospa s Djetetom predali župniku u Foči.

Na proslavi 20. obljetnice stradanje Bosanske Posavine na Plehanu kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, javno je u tom Majčinu licu prepoznao Lice Neumrle Majčine Ljubavi, koju nisu mogla ubiti sva zvjerstva i nevolje rata te ju je blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine. Nakon izgradnje župne crkve u Foči ta je slika izložena u crkvi na javno štovanje.