Hodočašće redovničkih pripravnica u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu
Hodočašće redovničkih pripravnica u Ludbreg
U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, u sklopu novicijatske škole, pripravnice pet redovničkih družbi sa svojim su odgajateljicama u srijedu 19. svibnja hodočastile u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu te bile u posjetu uršulinskom samostanu pri crkvi Isusova rođenja u Varaždinu.
Sestre i pripravnice družbi Klanjateljica Krvi Kristove, Kćeri Božje Ljubavi, Sestara Presvetog Srca, Kćeri Božjega Milosrđa te karmelićanki BSI okupile su se ispred zagrebačke katedrale i nakon kratkog upoznavanja krenule prema prvom odredištu – Ludbregu. Stigavši u svetište, dočekao ih je župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan. Sažeto i jezgrovito iznio je povijest svetišta, posebno naglasivši događaj čuda Svete Krvi (1411. god.). Za vrijeme bogoslužja svećeniku, koji je sumnjao u istinitost riječi Pretvorbe: “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….”, u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio misu, a tekućinu iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, sakrio i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Sv. Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Dogodila su se i brojna čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvete Krvi, a Ludbreg je postao odredište mnogih hodočasnika, kako onda, tako i danas.
Nakon nagovora mons. Đurkana sestre su imale molitvu pred Gospodinom prisutnim u tabernakulu vapijući, ne samo za sebe i vjernost u svome pozivu, nego i za potrebe cijele Crkve i svijeta.
Nakon ručka pošle su vidjeti kapelicu Majke Božje Žalosne u kojoj su izložene fotografije Bogu posvećenih osoba čije je zvanje dozrelo upravo u Župi Predragocjene Krvi te zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora čijom je gradnjom poslije Drugog svjetskog rata ispunjen davni zavjet iz 1739. god.
Poslije kratke molitve zahvale u župnoj crkvi, put je dalje vodio u Varaždin. U uršulinskom samostanu dočekala ih je s. Klaudija Đuran upoznavši ih pobliže s poviješću i karizmom svoje družbe. Ona im je pripovijedala o raznim zgodama iz svog dugogodišnjeg redovničkog života dajući tako živi primjer duboke radosti i ispunjenosti u životu predanom službi bližnjima na veću Božju slavu. Na kraju sve su se zajedno pomolile ispred sarkofaga službenice Božje Majke Klaudije Boellein, varaždinske uršulinke.
Na povratku do Zagreba, zahvalne Bogu za sve primljene milosti, sestre su se ujedinile u molitvi Božanskog časoslova i krunice te radosna i ispunjena srca završile svoje putovanje.
