U svetištu ih je srdačno dočekao Ivan Živić, upravitelj svetišta i župnik Župe sv. Jakova u Gunji. U svetište su toga dana hodočastili i župljani Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova sa svojim župnikom Krešimirom Šafom.

Nakon pozdrava Gospi, hodočasnici obiju župa zajedno su molili pobožnost križnoga puta kod postaja u šumskom djelu svetišta a zatim su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio upravitelj Živić. Koncelebrirali su župnik Lenić i župni vikar Nikolić, dok je župnik Šaf bio na raspolaganju hodočasnicima koji su se željeli ispovjediti.

Upravitelj Živić je u propovjedi hodočasnicima posvijestio važnost molitve jer je i papa Franjo ovu godinu pred Jubilej 2025. proglasio godinom molitve. „Molitva je velika čovjekova potreba odnosno sredstvo koje nam pomaže doći do Boga. Molitva je i borba čovjeka da se uvijek iznova uzdiže k Bogu. Tako postoje i neke zakonitosti molitve. Prva od njih je odluka da hoću i želim svakodnevno moliti. Slijedi ju sabranost za koju je važno odrediti vrijeme dana u kojemu ćemo moliti, odnosno vrijeme koje ćemo posvetiti samo Bogu.

Sljedeći korak u pripravi na molitvu je oprost. Oprostiti svima i u duhu tražiti oprost od onih koju su nas povrijedili – tada će molitva biti plodna. Time se stvara preduvjet za djelovanje Božje milosti u nama. Još jedna od zakonitosti molitve jeste i ustrajnost. Jedan red i samodisciplina. I kada molimo da i očekujemo ono što molimo. Da istinski vjerujemo da Bog čuje moju molitvu i usliši je. Istinski učitelj molitve je sam Isus i on je najbolje pokazao kako treba moliti i naučio je svoje učenike moliti Oče naš.

U molitvi najprije treba tražiti Kraljevstvo Nebesko i pravdu njegovu a sve drugo što nam je potrebno će onda Bog nadodati jer on zna što nam je potrebno i što je za nas najbolje. Moliti i vjerovati, to su dva krila koja nas vode k Bogu. Uvijek Isusa stavljati u središte svoje molitve i slušati Boga u njegovoj riječi. Marija i sveci nam pomažu na tom putu“, poručio je upravitelj Živić.

Liturgijsko pjevanje predvodile su članice zbora Santo na čelu sa s. Jelenom Kovačević.

Nakon misnoga slavlja Ivankovčani su krenuli svojim putem, a Đakovčani su ostali u Svetištu Skrovite Gospe Šumanovačke u osobnoj pobožnosti i druženju u hladovini stoljetnih hrastova i uživali u ljepoti prirode i miru kojim zrači Svetište.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su se okupili pred kapelicom Skrovite Gospe Šumanovačke u šumi u zajedničkoj molitvi, zatim u procesiji, pjevajući marijanske pjesme hodali do crkve Uznesenja Marijina gdje im je župnik Lenić, koji je i sam bio župnik i upravitelj Šumanovačkog svetišta, govorio o povijesti Šumanovaca i stoljetnom štovanju Majke Božje na tome prostoru te kako je Gospa sačuvala vjeru ljudi toga kraja i u najtežim trenucima njihova života.