Na početku slavlja riječi pozdrava biskupu i svim sudionicima uputio je župnik Zorić. Zahvaljujući na izrazima dobrodošlice, biskup je pozdravio okupljene, posebno mlade koji su pripravili pakrački program „Hodočašće u došašće“ te izrazio radost što i on s njima može biti dionik toga hodočašća. Kazao je kako su oni u program „Hodočašća u došašće“ poveli one koji su u Pakrac došli s drugih strana domovine, podsjetivši ih kako ima pakračkih velikana kojih se također valja spomenuti i povesti na ovo hodočašće. Spomenuo je da je 5. prosinca bila obljetnica smrti svećenika Josipa Pazmana, prvog rektora Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, rektora Sveučilišta u Zagrebu, župnika, spisatelja i političara koji je djelujući na različitim razinama posvjedočio što može jedan Pakračanin sav predan Bogu i svome narodu. Njemu je dodao i svećenika Josipa Pašića, ali i sve one koji su, napose u Domovinskom ratu bili spremni braniti Domovinu i položiti život za nju, a među njima ima posebno mjesto dr. Ivan Šreter, koji je u kolovozu 1991. odveden u nepoznato i ubijen. Izrazio je uvjerenje da Gospodin zna kako će svima njima darovati vijenac slave, „a na svima nama je da ih se spominjemo i za njih molimo“.

U homiliji biskup je rekao da naviještena Božja riječ pomaže pravo razumjeti što je to pakračko „Hodočašće u došašće“. „Puče sionski koji prebivaš u Jeruzalemu, više ne plači!“ Ove riječi – kojima je prorok Izaija u prvom čitanju pripadnike svog naroda, iskušane teškim poniženjem babilonskog sužanjstva, uvjeravao da Bog čuje njihove vapaje u nevoljama i da za njih ima riječ utjehe – biskup je primijenio na ljude u Pakracu koji su proživjeli teška stradanja u nedavnom domovinskom ratu i rekao: „Puče pakrački, više ne plači!“. Poručio je Pakračanima da ih Bog tada nije napustio, već ih je kao suputnik i supatnik pratio u njihovim nevoljama i davao smisao njihovim stradanjima. Pozvao ih je da svoje ovogodišnje „Hodočašće u došašće“ osmisle tako da koračaju u budućnost čvršće povezani s Bogom, dopuštajući mu da u njihove prošle i sadašnje muke i nevolje unese svoju spasenjsku snagu. „Spasenje je Božja zauzetost za čovjeka u muci, smrti i uskrsnuću njegova Sina Isusa Krista, po kojoj je iz Božje ljubavi došlo k nama ono što je najsnažnije – pobjeda nad smrću za nas“, ustvrdio je biskup. Poželio je sudionicima slavlja da se njihov ovogodišnji adventski hod prema Božiću, kao i hod cijeloga njihova života odvija srcem koje je radosno što ih se Bog nije odrekao, i što im je u Isusu Kristu posvjedočio koliko mu je stalo do njih. Pripomenuvši kako Bog koji čuje čovjeka želi da i čovjek čuje njega, biskup je ustvrdio da su čovjeku za dobru komunikaciju s Bogom potrebne oči koje vide njegovu blizinu, uši koje čuju njegovu riječ, i srce koje se u slobodi opredjeljuje za životni hod po njegovu putu. Poželio je sudionicima slavlja da upravo takvim očima, ušima i srcem ovog došašća hode Božjim putem. Kad se čovjek i Bog razumiju i kad čovjek ide Božjim putem, tada po njemu Bog obnavlja i čitavu prirodu, dajući da zemlja obilno urodi kruhom koji će biti hranjiv liječeći sve rane svog naroda, kako veli prorok Izaija.

Biskup je ustvrdio kako se ta Božja vizija obnovljenog sklada između njega i čovjeka, kojoj je ime kraljevstvo nebesko, počela ostvarivati u Isusu Kristu, koji u pročitanom ulomku evanđelja svoje djelo spasenja čovječanstva slikovito naziva velikom žetvom za koju traži radnike. Ovdje nije riječ o radnicima koji svojim radom pridonose našem gospodarskom napretku, što je važno te je potrebno otvarati nova radna mjesta i zapošljavati radnike, osobito mlade ljude, nego je riječ o radnicima koji svojim radom trebaju pridonositi izgradnji Božjeg kraljevstva. To konkretno znači kako treba nastojati da jedni drugima ne budemo mrak nego svjetlo, da jedni druge liječimo od otrovanosti u duši i da uskrišavamo ono što je u nama mrtvo, pojasnio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja, osobito mlade, da se oduševe biti zajedno s Bogom na životnom putu, jer će tako najbolje i najsigurnije ostvariti smisao svog postojanja. Podsjetivši mlade glazbenike na činjenicu da agresivna glazba u ljude unosi negativne energije, a da ih duhovna glazba puna sklada i ljepote ispunja Božjim energijama i potiče na molitvu, biskup je ustvrdio da je molitva otvorenost našeg srca da u nj uđe Božja energija kojoj je ime Duh Sveti. Pozvao ih je da kroz glazbu pomažu ljudima u Pakracu da otvore svoja srca za Boga i budu ispunjeni nebeskom rosom njegove milosti.

Pri kraju euharistijskog slavlja biskup je kazao kako je „radosna vijest u koju nas je i u ovom svetom slavlju Gospodin želio uvjeriti, da mi ovom hrvatskom, slavonskom, pakračkom zemljom hodimo zajedno sa svima onima koji su nam prethodili prema onoj budućnosti, punini života u koju nas je poveo Isus Krist“. To je naš trajni hod u došašće na koje nas podsjeća i vaše današnje pakračko „Hodočašće u došašće“, ustvrdio je. Zahvalio je na koncu župniku Zoriću što je prvi put kao pakrački župnik otvorio vrata crkve i doma kao i svim okupljenim svećenicima, među kojima povjereniku za pastoral mladih Krunoslavu Siroglaviću zajedno s članovima Biskupijskog zbora mladih. Zazivajući na sve Božji blagoslov, pozvao ih je na dioništvo i u nastavku festivalskog glazbenog programa u Dvorani obližnjeg Hrvatskog doma.

Uslijedio je drugi dio programa u Hrvatskom domu „Dr. Franjo Tuđman“ u kojem su nastupili Matej Galić s bendom Jeshua iz Osijeka, grupe „RiM“, „Kefa“ i „Drugi način“ iz Zagreba, Josip Ćulumović iz Zagreba te domaći vokalno-instrumentalni sastav „Vita nova“ iz Pakraca. Na početku programa nazočnima se obratio biskup Škvorčević, rekavši kako na svako hodočašće valja ponijeti ono najvažnije – dobro raspoloženo srce. Prisjetio se pješačkog hodočašća Gospi Voćinskoj kojem se pridruže i mladi s gitarama te nastoje uz njihovu pomoć doprijeti do srca suputnika i potaknuti ga da ono zatitra na Božjim valovima. Ustvrdio je kako je to sastavni dio došašća – raspoložiti srce za osjetljivost s onima s kojima hodamo, ali i za Onoga koji je nevidljiv a s nama je na putu, za Boga. Dodao je kako se upravo zato raduje i ovom dijelu „Hodočašća u došašće“ koji se odvija s različitim instrumentima i pjevačima, zahvaljujući svima koji će nastupiti i pomoći nazočnima da uđu u neke duhovne odrednice koje nas približavaju Bogu. „Vi mladi jako dobro znadete – možeš imati najbolji instrument poput Stradivarijeve violine, ali ako nema onoga koji će ga uzeti u ruke i zasvirati na njemu, nikakve koristi od njega“. Kazao je mladima da su oni baš takva šansa – da na njima, kao na instrumentu netko zasvira najljepšu i najveličanstveniju glazbu. „Kad mi sebe povjerimo Bogu i on na nama zasvira svoju božansku ariju mi postajemo s njime ljepota iz koje proizlazi i naš smisao te naš hod nije napamet nego hod s Bogom – „Hodočašće u došašće“. Zahvalio je na koncu svima mladima koji sudjeluju u ovom programu te svjedoče svoju mladenačku ljepotu putem vjere.