Organizator hodočašća bila je Hrvatska vatrogasna zajednica u suradnji s Vatrogasnom  zajednicom Krapinsko-zagorske županije, VZ Općine Marija Bistrica i DVD Marija Bistrica, i uz suorganizaciju VZ Bjelovarsko-bilogorske županije.

Prije mise vatrogasci su se okupili kod Hotela Kaj odakle su se u svečanom mimohodu i uz pratnju vatrogasnog puhačkog orkestra uputili prema crkvi na otvorenom „Blaženi Alojzije Stepinac“. Vatrogasce su predvodili zapovjednici vatrogasnih zajednica, a uz njih su bili predsjednici i počasni predsjednici. Na hodočašću su također sudjelovali predstavnici državne, županijske i lokalne vlasti, saborski zastupnici, predstavnici civilne zaštite i drugi.

Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan u koncelebraciji s rektorom Svetišta vlč. Domagojem Matoševićem. Posluživao je đakon Vedran Jakić.

„Poštovani i dragi vatrogasci! Svjesni smo opasnosti, izazova i tegoba vašeg životnog poziva i poslanja. Biti vatrogascem doista znači biti trajno u stavu budnosti, pozornosti, raspoloživosti, pokreta, akcije, služenja, počesto i po cijenu vlastitog života i zdravlja. Biti vatrogascem znači biti u najizvrsnijem smislu riječi služiteljem dobra pojedinca i zajednice, služiteljem zaštite i pomoći u raznim pogibeljima, napose u  pogibeljima od vatre i požara čijoj smo nepredvidivosti, silini i energiji  počesto, nažalost, svi svjedoci. Vi pak napose! Izabrali ste duboko plemeniti častan poziv i obvezu“, rekao je vojni ordinarij okupljenim vatrogascima na početku svoje propovijedi.

„Vaše poslanje i obveze“, nastavio je biskup Bogdan, „ne poznaju odmora, niti stanke kad je u pitanju dobro čovjeka i njegove imovine. To je dobro, njegova zaštita i njegovo spašavanje temeljni zakon i načelo koje vas vodi. To je načelo koje upravlja sve vaše sposobnosti i energije, bez odmaka i bez odgode, te vas vodi često u pravi boj kojemu vaše znanje i vaše vještine, vaš znoj i trpljenje, vaši rizici i vaše izloženosti, vaše neprospavane noći i vaši umorom ispunjeni dani, hitaju i žure da zaštite, da priskoče, da pomognu, da spase, u tom trajnom suočavanju s raznim opasnostima pred kojima su ljudski život i njegovo dobro ranjivi, krhki, lomljivi i vape za pomoću koja će ublažiti bol i donijeti utjehu.“

Biskup Bogdan pred vatrogasce je stavio primjer Isusa Krista koji je na najizvrsniji način živio u potpunosti za druge: „Tko vam, tko nam u svemu tomu, u takvom odlučnom i duboko humanom – čovjekoljubivom djelovanju može biti i jest najboljim i najvećim uzorom? Odgovor na to pitanje daje nam današnje Evanđelje: Krist Gospodin koji liječi, koji sanira, koji uspravlja i daruje novi život. On je onaj koji se na najizvrsniji način sagiba nad našim ugroženostima, nad našim lomljivostima i stradanjima našeg duhovnog i materijalnog dobra, nad ukupnost našega življenja na ovoj zemlji te nas, poput onog Dobrog Samarijanca, privija i povija naše rane i naše ranjenosti, ispunja ih blagotvornim uljem svoje ljubavi te nas – spašava. I On to radi trajno. On to radi bez stanke i predaha, u trajnom stanju pripravnosti koja, vođena bezuvjetnom ljubavlju prema nama ljudima, ne pozna ni stanke, ni odmora, ni odgode ni čekanja. On spremno gasi vatre naših pogibelji duhovnih i materijalnih, zalijevajući ih vodom svoje milosti koja nas je ljubila, i ljubi nas – do kraja. On je taj divni i nenadmašni primjer predanja svoga vlastita života za brata čovjeka, za čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju.“

Isusovu neumornu zauzetost oko čovjeka vidimo i u današnjem Evanđelju (Mk 2, 23 – 3,6): „U Evanđelju koje smo danas čuli Gospodin, nema problema s time što njegovi učenici baš subotom trgaju klasje. S time imaju problema farizeji. Oni na izvanjski i formalistički način gledaju na subotu i propise subotnje. Krist Gospodin gleda više i dublje, i zna da ispravno opsluživanje subote znači također ublažiti ljudsku glad i bijedu, i to bez oklijevanja i distance… Jer učenici su mu i gladni i umorni. Gospodin nema problema s ozdravljenjem čovjeka usahle ruke. Ljudska bijeda je tu, nadohvat Gospodinove ruke. Njemu je ljudska patnja uvijek u središtu pozornosti, uvijek ‘u sredini’. Tom ugroženom bolesniku kaže: ‘Stani na sredinu!’. I ozdravlja ga subotom. Ozdravlja ga čak u sinagogi. Gospodin s time zaista nema problema. S time imaju problema farizeji i pismoznanci. (…) Gospodinu je uvijek stalo do nas i do našeg dobra. Uvijek, svakoga časa i svakoga dana, pa i subotom. Tada, napose, jer subota je njegov dan – ‘Sin Čovječji gospodar je subote!’, i jer je ‘subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote’, i jer, konačno: Gospodin zna da je i ‘subotom dopušteno činiti dobro, a ne činiti zlo, život spasiti a ne pogubiti’“.

Na kraju propovijedi biskup Bogdan je potaknuo okupljene vatrogasce i druge vjernike da se po primjeru Isusa Krista uvijek iznova potpuno stavljaju u službu Boga i bližnjega, jer to je izvor prave radosti i sreće: „Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, s radošću ćemo živjeti sve propise i zapovijedi i shvatiti njihovo ispravno značenje. Gospodin od svakog od nas tako traži da iskreno volimo ono što živimo i radimo, i da nismo samo izvanjski usklađeni s našim vjerskim i profesionalnim propisima zahtjevima. A iskreno ljubiti i predano služiti, svi to znamo, nije lako, jer iskreno ljubiti znači uključiti se cijelom svojom osobom, svim svojim bićem u predmet naše ljubavi, odnosno staviti se posve Gospodinu na službu koji ‘nije došao da bude služen, nego da služi'(Mt 20, 28), a onda i na službu našem bližnjemu (…). Neka vam svima Gospodin i njegova briga za čovjeka i njegovo duhovno i materijalno dobro, bude trajnim uzorom i nadahnućem u vašem odgovornom i teškom, a tako plemenitom poslanju i pozivu vatrogasaca, te vas u tomu vašem služenju svima nama povjeravam majčinskom zagovoru i pomoći Gospodinove i naše Majke Blažene Djevice Marije.“

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor sv. Ivana Krstitelja iz Sv. Ivana Zeline, voditeljica zbora je Kristina Benčić. Orgulje je svirao Luka Ratkajec.