Unatoč visokim temperaturama brojni su vjernici od jutarnjih sati pristizali u svetište te uz poštivanje epidemioloških mjera u hladovini Gospina dvorišta sudjelovali na pet misnih slavlja.

Kako nakon 16 godina župničke službe u toj župi i svetištu odlazi uskoro na novu službu katedralnoga župnika Župe Svih Svetih u Đakovo župnik Ivan Lenić predvodio je dva misna slavlja; jutarnje i središnje hodočasničko misno slavlje na kojem su koncelebrirali mons. Luka Marijanović, mons. Stjepan Belobrajdić, vlč. Krunoslav Karas, vlč. Domagoj Lacković i vlč. Marko Martić.

Osvrćući se na evanđelje te nedjelje župnik Lenić istaknuo je kako u svim životnim poteškoćama, umorima, padanjima kao kršćani ne smijemo nikada odustati od cilja, nego vjerovati da je Gospodin s nama, da nas krijepi, snaži, hrabri, usmjerava u svagdašnjici, i nikada ne diže ruke od nas. Uputivši na opasnost kada kao vjernici pred teškoćama života mrmljamo, ustvrdio je da je to znak naše nevjere te posvijestio kako u tim trenucima trebamo pristupiti Isusu, utišati naše mrmljanje, prihvatiti da smo svi učenici Božji, od Marije učiti važnost slušanje Oca, a onda i učenja svega što nam je po Sinu objavio, a tako i teške lekcije o još neizrecivijem čudu i daru Kruha života – euharistije, hrane za život svijeta u svim vremenima, kruha života vječnoga.

Posvjedočivši kako je to Gospino svetište kao dragocjeno mjesto-postaja naših zastajanja na putu života i Kristovom putu, da se ne dogode odustajanja; mjesto traženja pomoći uslijed klonuća i posrnuća, da se ne dogode naše propasti, poručio je: „Gledam u sebi i vama, predragi, one koje sam Bog dovodi ovdje, da nas okrijepi nebeskom hranom i svojom riječju uputi dalje u život. Bezbrojni su ovdje duhom i tijelom jačani; bezbrojni pronašli savjete u nesigurnostima i nevoljama života. Zato, vjerujem, da je na putu k našem Horebu sveto ovo mjesto – brodsko Gospino svetište!“

Kako je kroz 16 godina svoje službe u ovom Gospinom svetištu s hodočasnicima slavio 192 „osma“ kao hodočasnička dana zahvalio im je na njihovim bezbrojnim svjedočenjima koja su mu, kako je rekao, uvijek bila ohrabrenje i poticaj za daljnje služenje te poručio: „Pri kraju svoga svećeničkoga služenja u njemu, a želio sam biti samo zajedničarem iste vjere, potican uvijek vjerom tolikih od vas koji dolazite do Gospina krila i ištete svjetla, pomoći i okrjepe za život, ponizno zahvaljujem Gospodinu za ovu darovanu priliku i sve ono što je bilo vama i meni na dobro i spasenje. Sve što sam se dobroga trudio činiti, Božji je dar i plod Gospina zagovor pod koji sam se odmah po dolasku u Brod, zaista, stavio u ruke i na raspolaganje. Da su pohodi tolikih ovom svetištu, te molitve ovdje upućivane nukale Božju ljubav da izlijeva rijeke milosti – mogli bismo svjedočiti dugo, dugo. Nema tih knjiga u koje bi stala svjedočanstva. Njih pripovijedaju vaši životi i životi tolikih živih i pokojnih hodočasnika, svećenika, časnih sestara, drugih vjernika, koji su vam bili ili i dalje ostaju kao poslužitelji božanske okrjepe. Ta, sve je to djelo Božje i neka se po svemu proslavlja Bog!“

Pjevao je veliki župni zbor predvođen uršulinkom s. Cecilijom Kolarić. Pod misom je troje bračnih parova koji ove godine proslavljaju 25 i 50 godina bračnog zajedništva obnovilo svoja bračna obećanja i zahvalilo Gospodinu: za 50 godina braka Anto i Vikica Jelavić, a za 25 godina braka supružnici Zdravko i Ankica Havrlišan i Davor i Darija Suman.

Kako nakon godinu dana svoje službe župnog vikara odlazi iz te na službu župnog vikara u Župu sv. Euzebija i Poliona u Vinkovce, župljani su prigodnim darom zahvalili vlč. Božidaru Nađu.

Na kraju mise slijedio je svečani ophod oko žune crkve u kojem su bračni parovi-svečari nosili Gospinu sliku i svijeće.

Ostala misna slavlja predvodili su ovogodišnji mladomisnici Đakovačko-osječke nadbiskupije: Krešimir Iljazović, Robert Erk i Marko Obradović, koji su vjernicima udijelili svoj mladomisnički blagoslov.