Dragi križari i križarice,

draga braćo i sestre u Kristu!

Odlomak iz Lukina evanđelja koji se čita na drugu korizmenu nedjelju govori nam o Isusovom preobraženju na gori Tabor.

Prizor je poput prozora otvorenog prema sjaju raja, predokus slave koja nas tamo čeka kada ćemo Boga gledati licem u lice. Sve će nam postati kristalno jasno.

Tada ćemo razumjeti što su nam govorili proroci koje ovdje predstavlja Ilija, shvatit ćemo pravi smisao Božjeg zakona i zapovijedi koje su prvi puta dane Mojsiju koji je u ovom prizoru također prisutan.

Ali ova vizija nije samo mistično iskustvo trojice apostola: Petra, Jakova i Ivana koji su imali privilegij živjeti s Isusom. Naprotiv, to je stvarnost na koju smo i mi pozvani da je već sada iskusimo.

Zapravo, kršćanski život mora biti predokus raja na zemlji.

Isus nas je naučio moliti: “Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.”

Mislite li da bi nam rekao da nešto tražimo od Oca znajući da se to nikada neće moći ostvariti?

Ja ne mislim tako.

Pozvani smo živjeti “na zemlji kao i na nebu”.

Ali kako? I što to znači?

Zastanimo i pogledajmo taj prizor zbog kojeg je Petar rekao: “Dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.”

Izgled Isusova lica se promijenio, preobrazio, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost, a u jednom trenutku pojavi se oblak koji ih zasjeni. Evanđelist Matej koji pripovijeda o istom događaju, kaže da je čak i oblak bio svijetao: “svijetao ih oblak zasjeni” (Mt 17,5). Zanimljiv je ovaj spoj: svijetao oblak koji stvara sjenu.

Ukratko, sve je svjetlo! Svijetao je čak i oblak koji obavija i štiti apostole od pretjerane svjetlosti koju nisu mogli podnijeti. Nema tame… zašto?

Jer mi smo u Bogu i “Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve”, kako piše sveti Ivan u svojoj prvoj poslanici (1 Iv 1,5).

U Bogu svjetlo pobjeđuje tamu, što ujedno označava pobjedu istine nad laži.

Sveti Ivan zapravo kaže: “…tko čini istinu, dolazi k svjetlosti; nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena” (Iv 3,21).

Postoji uska veza između istine i svjetla. Bog je Istina i u Njemu ne može biti tamnih, skrivenih i mračnih kutaka.

Zbog toga Isus definira Sotonu: “lažac i otac laži” (Iv 8,44). On sakriva Istinu. On nas vara. Želi nas uvjeriti da je dobro ono što je zlo. Zbog toga voli tamu.

Ono što onemogućava zajedništvo s Bogom i s braćom, što nas sprječava da živimo na zemlji kao i na nebu, nisu naša osobna ograničenja, kao ni naše pogreške: već laž, želja da prikrijemo svoja ograničenja, odnosno da ih ne priznamo, a onda niti ne ispovijedamo. A ako se pogreške ne priznaju, ako se sakrivaju, onda se ne mogu niti ispraviti. Na taj način varamo druge, ali i same sebe.

Svi možemo pogriješiti jer smo ograničeni. Međutim, jedina pogreška koja se ne može ispraviti je laž kojom poričemo da smo pogriješili. To nas sprječava da tražimo Božje milosrđe i tako ostajemo u grijehu, u tami.

U Evanđelju po Ivanu također čitamo: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (Iv 12,46).

Stoga, nakon što nam je govorio o ljubavi između njega i Oca i nakon što je rekao: “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15,9), nadodaje: “To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” (Iv 15,11) i daje nam novu zapovijed: “ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15,12). Čini se kao da nam govori da ako budemo tako činili, živjet ćemo na zemlji kao na nebu.

Život kršćanina stoga mora biti život pun radosti, pun svjetla. Kada smo zajedno kao kršćani, ujedinjeni u Isusovo ime, On sàm nam je obećao da će biti prisutan među nama (Mt 18,20). Tada bismo morali osjetiti njegovu prisutnost da, poput Petra na gori Tabor, možemo reći, “dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice…”.

Ali, ako tako ujedinjeni, kao sada, ne doživimo puninu radosti, za to mogu postojati dva razloga: ili Isus nije ovdje prisutan (pa ni Evanđelje ne bi bilo istinito) ili pak… nije točno da se međusobno ljubimo kao što nas je On ljubio!

Ali pripazimo, kad je Petar rekao: “Dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice…”, Isus to nije dopustio. Zašto? Jer još nije došao Njegov čas.

Još nije uskrsnuo od mrtvih.

Za postignuće slave uskrsnuća potrebno je proći kroz uništenje smrću, križni put koji je put ljubavi jer prava ljubav uključuje žrtvovanje samih sebe.

Poslušajte svetog Ivana: “Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti” (1 Iv 3,14), odnosno u tami. Međutim: “Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema” (1 Iv 2,10).

Evo, dakle, značenja glasa koji se čuje iz oblaka i kaže: “Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“

Slušajte ga. Što nam Isus govori: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24).

Slušajte ga: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13).

Slušajte ga: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima” (Mt 5, 43-45).

Samo ako imamo odvažnosti ljubiti čak i svoje neprijatelje, ma tko i kakvi oni bili, naš se život može preobraziti i tada postajemo “svjetlo svijeta”.

Samo ako i vi ovdje obećate da ćete ljubiti jedni druge kao što je Isus vas ljubio, postat ćete: “besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu” (Fil 2,15), kako sveti Pavao piše Filipljanima. Bit ćete znak nade u svijetu u kojem se neprestano prijeti ratovima.

Isus nam je rekao veliku istinu: da bismo postigli puninu radosti, svjetlo istinsko, potrebno je proći kroz uski prolaz tame, kroz vrata smrti.

Predraga braćo i sestre, dragi križari i križarice. Imali ste velike duhovnike. Na vaše susrete rado su dolazili i blaženi Alojzije i monsinjor Šeper, kasnije kardinal. Križari su uvijek bili svjetionik i duhovna snaga. Vaše geslo „Žrtva, Euharistija, Apostolat“ i vjernost Papi ostali su živi u mnogim srcima sve do danas. Vi ste tome svjedoci jer među ostalim aktivnostima tako revno svake godine organizirate svečanost Papinog dana.

Kao križari odabrali ste uzeti Kristov križ kako biste bili svjetlo mladima u Hrvatskoj i nosili Kristov plamen po cijelom svijetu, sve do nakraj zemlje.

Nemojte se bojati ako ste neshvaćeni.

Sjetite se Isusovih riječi: „U njemu bijaše život i život bijaše i život bijaše ljudima: i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1,4-5).

Kao i: „Sjećajte se riječi koju vam rekoh: nije sluga veći od gospodara. Ako su mene progonili i vas će progoniti (Iv 15.20).“

Pišući ova razmišljanja, mislio sam na vas koji se trudite biti svjetlo svijeta i sol zemlje po uzoru na blaženog Ivana Merza i službenicu Božju Maricu Stanković.

Poput njih, i vi želite vjerovati u Božju ljubav i nju staviti na prvo mjesto, u najvećoj vjernosti Petrovu nasljedniku. Upravo stoga, počevši od 1926. godine, svake godine organizirate ovaj molitveni dan.

Poput blaženog Ivana i službenice Božje Marice u euharistiji pronalazite snagu da idete protiv struje i budete svjetlo svijeta i sol zemlje.

Kao Papin predstavnik u Hrvatskoj od srca Vam zahvaljujem na svemu što činite za jačanje jedinstva s rimskim biskupom. Donosim vam Njegov blagoslov i molim vas da ga pratite, napose u ovom “sinodalnom hodu” na koji je pozvao cijelu Crkvu, kako bi još snažnije zasjala kao svjetlo narodima i kao odgovor na izazove koje danas svijet pred nju stavlja.

Zaključujem svoje razmišljanje poticajima koje je papa Franjo uputio mladima na hodočašću u Rimu: “samo hrabro, idite naprijed, stvarajte buku. Gdje su mladi, treba biti buke. .. (…) Idite naprijed! U životu će uvijek biti ljudi koji će vam savjetovati da zakočite, da se zaustavite na vašem putu. Molim vas, idite protiv struje. Budite hrabri, budite hrabre..(…) Idite protiv struje ove civilizacije koja nam toliko zla nanosi. Jeste li shvatili? Idite protiv struje, a to znači stvarati buku, ići naprijed, ali s vrijednostima ljepote, dobrote i istine.“ (Mladima iz biskupije Piacenza – Bobbio, 28. kolovoza 2013.).

Stvarajte buku, kao što ju je stvarao Ivan Merz koji još i danas nastavlja govoriti o sebi i pokreće brojne mlade da zajedno s Papom hodaju kako bi bili svjetlo svijeta.