Čitanja: Iz 61, 10-11; 1 Sam 2,1.4-8; Ef 1,3-6.11-12; Lk 2, 41-51

Draga braćo i sestre,

dragi mladi,

Jučer je završila jubilejska godina Presvetoga Srca Isusova, koja je trajala godinu i pol dana, u spomen na 350. obljetnicu ukazanja Srca Isusova svetoj Margareti Mariji Alacoque u Paray-le-Monialu u Francuskoj. U Hrvatskoj ju je svaka biskupija svečano obilježila.

Danas smo pozvani upraviti pogled prema Bezgrešnom Srcu Njegove Majke. Došli ste iz svih krajeva Hrvatske u ovo predivno svetište kako biste učinili važan čin: ponovno posvetili svoj život tim dvama srcima. Dva srca, ali jedna ljubav. Dva srca koja usklađeno kucaju jedno s drugim – za nas, za svakoga od nas.

Na neki način, ona predstavljaju samo središte naše kršćanske vjere.

Zašto? To nam je rekao papa Lav XIV. u propovijedi tijekom mise na početku svojega pontifikata, jer – citiram: Ovo je vrijeme ljubavi! Božja ljubav koja nas međusobno čini braćom i sestrama srce je Evanđelja. I odmah je podsjetio na svojega prethodnika Lava XIII., koji mu je nadahnuće, dodavši: Ako bi taj kriterij (odnosno. ljubav) prevladao u svijetu, zar ne bi odmah prestali svi sukobi i ne bi li se vratio mir? (enciklika Rerum novarum, 21).

Dragi mladi, posvetiti svoj život Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu ne znači ništa drugo nego posvetiti svoj život ljubavi. Ne bilo kakvoj ljubavi, već Ljubavi s velikim početnim slovom LJ – Ljubavi Božjoj. To znači odlučiti utrošiti cijeli svoj život ljubeći Boga i one koji u srcu nose urezan Njegov lik, našega bližnjega, svakog muškarca i svaku ženu koje susrećemo.

To je ljubav koju ne možemo zadržati samo za sebe! Moramo je širiti, poput vatre koja se, kada jednom plane, širi nadaleko: Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo! (Lk 12,49).

Zapaliti oganj ljubavi na zemlji želja je Isusova Srca.

Poslušajte što je još rekao papa Lav XIV. u navedenoj propovijedi: Pozvani smo svima nuditi Božju ljubav, kako bi se ostvarilo ono jedinstvo koje ne poništava razlike, nego vrednuje osobnu povijest svakoga te društvenu i vjersku kulturu svakog naroda.

Kako je to lijepo! Okupili smo se ovdje na mjestu koje je simbol društvene i vjerske kulture hrvatskoga naroda. Ako ljubav vodi naše srce, tada osobna povijest svakoga od vas, kao i povijest čitavoga naroda, dobiva na vrijednosti. Ne „protiv nekoga”, nego „za sve” jer kršćanska ljubav koja izvire iz Srca Isusova i Srca Marijina ne isključuje nikoga, ne osuđuje nikoga, oprašta svima, čak i onima koji su nam nanijeli zlo: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! (Lk 23,34).

Jeste li spremni posvetiti se takvoj ljubavi?

Ako doista jeste, tada će Hrvatska gorjeti. Gorjet će istom onom ljubavlju koja izvire iz Srca Isusova i Marijina, gorjet će ljubavlju koja je uvijek spremna pružiti ruku, a nikada pokazati šake.

To je kršćanska revolucija: revolucija ljubavi.

Sada kada smo zagrijali naša srca, kada smo u nama zapalili vatru koja je gorjela u srcima Isusa i Marije, spremni nositi je svima, posvetimo se čitanjima koja smo čuli. Ona nam pomažu da dublje uđemo u otajstvo ovih srdaca koja ljube do kraja, stopljenih u jedno Srce.

1. Srce koje se raduje spasenju

Radošću silnom u Gospodinu se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, čuli smo u prvom čitanju.

Tako govori prorok Izaija. Njegovo je srce svečano odjeveno, ispunjeno je radošću, njegova duša kliče, pleše. Zašto? Jer učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

To je slika kršćanske radosti, one koja ne dolazi iz svjetovnih uspjeha, već iz susreta s Bogom, iz sigurnosti u pobjedu Njegove Ljubavi, koja će učiniti da izniknu pravednost i hvala pred svim narodima.

Srce Isusovo, probodeno ljudskom mržnjom, govori nam upravo to: ljubav sve pobjeđuje, pa i mržnju.

I Srce Marijino je savršeni odraz te radosti: u svojem hvalospjevu Veliča i ona pjeva o Božjoj vjernosti koja je pogledala na neznatnost svoje službenice, koja je s prijestolja zbacila silne, a uzvisila neznatne. Koja je donijela pravdu!

Dragi mladi, posvetiti se Presvetim Srcima Isusa i Marije znači reći: Vjerujem u pobjedu ljubavi, vjerujem da ljubav sve pobjeđuje, da već sada živim u radosti Evanđelja jer imam tu sigurnost.

Iako još oko sebe ne vidimo trijumf ljubavi, znamo da će pobijediti jer će Srce Isusovo i Srce Marijino pobijediti.

Pobijedit će ako im damo svoje srce.

Iako svijet nudi drugačiju sreću, površnu i prolaznu, vi birajte onu duboku i trajnu, koju vam nitko ne može oduzeti. To je radost koja ne ovisi o tužnim ili radosnim okolnostima, već o sigurnosti da je Bog s vama, da vas nikada ne napušta.

To je radost koju samo Isus može dati ako ostanemo u njegovoj ljubavi: Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. (…) To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11).

Ovo svetište u Udbini, smješteno u ličkoj regiji, službeno je poznato kao Nacionalno svetište hrvatskih mučenika. Izgrađeno je u spomen na sve one koji su tijekom stoljeća položili svoje živote za domovinu i za vjeru.

Podsjeća na teške povijesne događaje hrvatskoga naroda, pobjede i poraze, često vezane uz obranu nacionalnog identiteta i kršćanske vjere.

Plemenita je inicijativa sjećati se onih koji su svoje živote dali za veliki ideal, poput onoga za domovinu, ali to ne bi bilo dovoljno ako nas ne podsjeti da jedina pobjeda koja zaista vrijedi je pobjeda Božja: Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? (Mk 8,36), kaže Isus.

Ovo nas svetište treba podsjećati da je jedino što ostaje ljubav, jer kako kaže sveti Pavao: A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav. (1 Kor 13,13). Samo ljubav nikad ne prestaje. (1 Kor 13,8).

2. Ponizno srce za ponizne

Anina pjesma, koju smo uzeli kao otpjevni Psalam, nadahnula je Marijine riječi u njezinu hvalospjevu Veliča duša moja Gospodina. To je pjesma Bogu koji mijenja logiku svijeta: uzvisuje malene, spušta s prijestolja moćnike, nasićuje gladne, a bogate otpušta prazne.

To je logika Srca Isusova: on bira posljednje, grli grešnike, hoda sa siromašnima.

To je logika Srca Marijina: ona, puna milosti, ponizna Božja službenica koju je Bog izabrao za najveće djelo – otkupljenje čovječanstva.

Vi, mladi, često ste bombardirani porukama moći, uspjeha i individualizma. Danas vam se nudi drugačiji put: put poniznosti, povjerenja, služenja. Samo taj put može donijeti pravdu, srušiti zidove, nadići razlike i pobijediti svaku mržnju.

Posvetiti se Srcima Isusa i Marije znači prepustiti se Bogu. Reći: Gospodine, ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš. Ne tražim slavu ovoga svijeta, već slavu Božju. Ako Ti to želiš, i ja to želim, rekla je mlada blaženica Chiara Luce Badano kada joj je dijagnosticiran rak kostiju. Evo me, spreman sam na sve, samo neka se vrši Tvoja volja.

3. Srce koje nas bira i koje nas blagoslivlja

Sveti nas Pavao u poslanici Efežanima podsjeća da nas je Bog izabrao prije postanka svijeta i blagoslovio nas svakim duhovnim blagoslovom, predodredivši nas da budemo njegova posinjena djeca u Kristu.

To znači da u Božjem Srcu oduvijek postoji mjesto za svakoga od nas. Oduvijek smo ljubljeni, željeni, izabrani da budemo sveti i besprijekorni u ljubavi.

Bog čeka samo naš „da“, slobodni i velikodušni pristanak. On je preuzeo inicijativu, prvi nas je ljubio, odabrao nas je, ne zato što smo to zaslužili, već iz čiste milosti, iz istinske ljubavi. No ništa nam ne nameće, čeka naš slobodni odgovor.

Dragi mladi, posvetiti se Presvetim Srcima Isusa i Marije upravo znači odgovoriti na taj poziv: ne živjeti samo za sebe, već za Boga, kako bismo svijetu učinili vidljivom Njegovu ljubav.

4. Srce koje čuva

U Evanđelju smo susreli vrlo mladog dvanaestogodišnjeg Isusa kako ostaje u hramu. Zašto? Roditeljima koji ga tjeskobni traže odgovara: Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? To je prvi znak Srca potpuno predanoga Ocu.

Marija i Josip su bili zabrinuti, izgubili su Isusa i njihovo je srce izgubilo radost i obuzela ga je tjeskoba.

Isto se događa i nama kada zaboravimo Isusa, kada se udaljimo od Njega, polako, možda i nesvjesno. Tada naše srce traži mir, ali ga ne pronalazi, sve dok ne pronađe Ljubav: Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!, govorio je sveti Augustin.

Samo se s Isusom vraća mir. Marija i Josip se vraćaju kući, u Nazaret, i ondje Marija, iako još ne razumije, u svojem Srcu čuva sve što se dogodilo.

Shvatila je: samo misao na Isusa, na ono što je učinio i govorio, donosi mir Njezinu Srcu. Marija sve čuva kao dragocjeno blago.

To vrijedi i za nas.

Dragi mladi, posvetiti se Presvetim Srcima znači čuvati u srcu Isusovu Riječ, znači slušati Njegov glas čak i onda kada se čini zbunjujućim, dalekim, teško razumljivim, suprotnim logici svijeta.

Zaključak: Gesta koja mijenja život

Danas, u ovom svečanom trenutku, prinesite svoja srca Isusu i Mariji. Nije to neki izvanjski obred, nego nutarnji izbor, osobni i zajednički. U osobnom ćete razgovoru s Isusom i Marijom pronaći mir i osjetit ćete radost.

Neka vaša srca budu sveta i bezgrešna, hrvatska srca, ali i univerzalna, jaka srca, ali i ponizna. Srca koja nose Krista u školu, na posao, u obitelj, posvuda.

Ponovimo zajedno, s vjerom i ljubavlju:

Srce Isusovo, izvore života i svetosti, učini srce naše po srcu svome.

Bezgrješno Srce Marijino, Majko naša, vodi nas k Isusu i učini nas oruđem Njegove ljubavi.

Amen.