O. Chao bio je redovnik 79 godina, a svećenik 77 godina. Sprovodni obredi bit će slavljeni u petak 14. kolovoza. Tom prigodom će se hongkonška opatija oprostiti od posljednjeg redovnika iz skupine trapista koji su preživjeli komunistički progon u Kini i ponovno uspostavili zajednicu 1950-ih u tadašnjoj britanskoj koloniji, uz potporu biskupa Enrica Valtorte, misionara Papinskog instituta za vanjske misije (PIME).

Benedikt Chao rođen je 1918. u Chengtingu, u provincija Hebeiju. Godine 1941., u dobi od 23 godine, ušao je u izvornu opatiju Gospe od Radosti (poznatu i pod francuskim imenom Liesse), koja se nalazila u tom dijelu Hebeija.

Redovnička zajednica osnovana je 1928. kao ogranak prve opatije u Kini, Gospe od Utjehe, koju su 1883. u planinama Yangjiaping (nedaleko od Kineskog zida, oko 130 kilometara sjeverno od Pekinga) sagradili redovnici iz francuske opatije Notre Dame de Sept-Fons.

Zajednica kojoj se o. Chao pridružio 1941. već je bila iskusila strahote rata iako je u Kini djelovala manje od 70 godina.

Godine 1937. Japanci su prvi put okupirali samostan Gospe od Radosti u Chengtingu, zbog čega je nekoliko redovnika zatvoreno i ubijeno.

Godine 1947., kada je otac Chao položio vječne zavjete, počeo je najveći progon trapista u Kini.

Opatija Yangjiaping našla se na prvoj crti u ratu između komunističkih snaga pod vodstvom Mao Ce Tunga i nacionalista. Brojala je oko 75 redovnika, većinom Kineza, s obzirom na obilje lokalnih zvanja.

Treći opat Gospe od Utjehe, o. Louis Brun, o toj temi je napisao: „Rečeno je da Kinezi imaju određenu sklonost kontemplaciji i da su skloniji kontemplativnom životu nego neki drugi narodi, što se pripisuje njihovoj sabranosti, teškom životu, postojanju mnogih budističkih i taoističkih samostana, meditativnoj prirodi ljudi manje sklonih djelovanju od Europljana… Mogli bismo reći, što će mnogi vidjeti kao paradoks, da izgleda kao da je Pravilo svetog Benedikta napisano za Kineze.

Kada su komunisti probili obranu nacionalista, potaknuli su stanovnike obližnjih sela da poharaju opatiju, izvodeći redovnike na suđenje pred revolucionarni sud, koristeći se javnim premlaćivanjem i mučenjem da bi ih prisilili da se odreknu vjere.

Nakon što su spalili ostatke samostana, komunisti su deportirali sve redovnike, vodeći ih kroz planine sjeverne Kine na „marš smrti“. Putem su od mučenja i iscprljenosti umirala i po trojica dnevno.

U siječnju 1948., nakon konačnog narodnog suđenja u Panpouu, strijeljani su o. Zlatousti Chang i petorica redovnika. Među 33 mučenika iz Yangjiapinga je 30 kineskih redovnika i po jedan Francuz, Nizozemac i Kanađanin.

Komunisti su napali i drugi samostan u Hebeiju, u kojem je boravio o. Chao. Dvojica redovnika su ubijena, a ostali su bili pronašli utočište u Xinduu, u blizini Sečuana, koji je bio pod kontrolom nacionalista.

Međutim, opat je shvatio da će to utočište biti samo privremeno. Zato je osigurao da barem neki redovnici, uključujući o. Chaoa, napuste Kinu i odu u samostan Notre Dame des Prairies u Manitobi u Kanadi.

Godine 1951. komunisti su trapističku zajednicu u Xinduu također likvidirali.

No, zahvaljujući spašenim trapistima iz Kanade zajednica je ponovno uspostavljena u Hong Kongu. Britanski guverner Hong Konga im je na zahtjev biskupa Valtorte dodijelio nenaseljeno zemljište na otoku Lantauu. Osmorica redovnika su svojim rukama izgradila samostan koji je službeno otvoren 19. veljače 1956. godine.

Prije povratka iz Kanade, kineski redovnici su nekoliko mjeseci boravili u opatiji Svetog Trojstva u Utahu, gdje su usavršili engleski jezik i naučili proizvoditi sir.

Da bi živjeli od svoga rada, na Lantau su doveli krave. Počeli su proizvoditi mlijeko, maslac i sir, po kojima su ubrzo postali poznati u cijelom Hong Kongu.

Godine 1974. o. Benedikt Chao izabran je za trećeg priora obnovljene monaške zajednice. Tu službu obnašao je do 1998. godine.

Sljedeće godine trapistički red je priznao zajednicu Lantau kao samostalnu opatiju, koja je u siječnju 2000. ponovno dobila ime Gospe od Radosti, koje je imala u Hebeiju, objavljeno je na stranici PIME-a Asia News.

Nakon smrti o. Chaoa najstariji članovi trapističkog reda na svijetu su s. Sebastiana Yamaguchi Teruko (107) u opatiji Imari u Japanu, br. Frederic Collins (103) u opatiji Gethsemani u SAD-u, o. Pierre Mougel (103) u opatiji Acey u Francuskoj i o. Francisco Dietzler (103) u opatiji Novo Mundo u Brazilu.