Hrvatska vojska iz Petrinje hodočastila u Hrvatski Čuntić
Foto: vojna kapelanija „Sveti Ilija Prorok“ // Tradicionalno hodočašće Hrvatske vojske iz Petrinje u Hrvatski Čuntić
Hrvatski Čuntić (IKA)
U organizaciji vojne kapelanije „Sveti Ilija Prorok“, u ponedjeljak 11. studenoga 2024., na blagdan sv. Martina zaštitnika vojnika iz Petrinjske vojarne „Pk. Predrag Matanović“, pripadnici 1. mb. Tigrovi i 2. mb. Gromovi tradicionalno su hodočastili zaštitniku Tigrova, sv. Antunu Padovanskom, u Hrvatski Čuntić.
Pješačka hodnja je organizirana u sklopu obilježavanja 34. obljetnice ustrojavanja 1. gardijske brigade Tigrovi i 17. obljetnice 1. mehanizirane bojne Tigrovi. Hodočašće je prije pet godina pokrenuo vojni kapelan don Branko Čagelj, koji je ove godine hodočašće predvodio zajedno sa zapovjednikom vojarne i 1. mb. Tigrovi bjn Tihomirom Kastmilerom i zamjenikom zapovjednika 2. mb. Gromovi bjn Markom Franjićem.
Nakon polaska iz vojarne, prva postaja je bila u Hrastovici gdje je hodočasnike dočekao župnik tamošnje Župe sv. Bartola fra Mate Bašić.
Hodnja je nastavljena do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Hrvatskom Čuntiću. Tu je kratko predavanje i upoznavanje sa tim krajem te ratnim zbivanjima imao lokalni hrvatski branitelj Ivan Radošević. Nakon toga su upaljene svijeće, odana počast poginulima i održana molitva za sve hrvatske branitelje poginule kroz povijest u raznim ratovima kojima je spomenik i posvećen.
Vojnici hodočasnici su dočekani zvonjavom crkvenih zvona te pozdravom domaćeg župnika fra Vedrana Kosa i župljana. Hodočasnici su imali priliku pristupiti sakramentu pokore, a potom je uslijedila misa, koju je predslavio vojni kapelan don Branko. Homiliju je uputio fra Vedra, koji je pozvao vojnike da nastave moralno služiti u svome pozivu kako to i čine.
Don Branko je zahvalio domaćinu i župljanima na gostoprimstvu, te poželio „da se ovo lokalno hodočašće Hrvatske pobjedničke vojske iz Petrinjske vojarne nastavi kako je bilo i za bivšeg župnika fra Petra Žagara“. Župnik je također zahvalio te izrazio radost radi d„aljnje suradnje sa Hrvatskom vojskom i vojnom kapelanijom s kojom su kroz povijest župa i samostan uvijek dobro surađivali i međusobno se pomagali“.