O prezentiranim umjetninama govorio je Stanko Špoljarić, likovni kritičar, prof. Josip Botteri Dini, akademski slikar, mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnoga svetišta svetog Josipa te sama autorica. Profesorica Mirna Flögel Mršić, vlasnica Dvorca, uputila je riječi dobrodošlice, a u glazbenom dijelu nastupili su članovi župnog zbor „Ivan Bradica“ pod vodstvom Nikoline Sever i Monika Pranjić, sopranistica.

Tumačeći prezentirane slike i skulpture prof. Špoljarić je između ostalog kazao: „Karin Grenc u dvadesetak djela, reljefa, punih volumena, slika, koristila je različite fragmente nekog debla, njegove istake i udubljenja, ogrebotine i godove, i umjetnički ih realizirala svojevrsnim crtežima na površini, snažnijom i jačom istesanošću ploha, dajući i veliku važnost pojasevima s otkrivanjem jezgre drveta. I manjim intervencijama znala je zaokružiti misao, kao što je u pojedinim primjerima i naglašenije isticala figurativnu komponentu. S minimalnom upotrebom boje, tek za pokoji detalj, jer je topli ton drveta nosio skladne kromatske vrijednosti. Kod slika Karin je sklonija realističnoj marnosti, i psihološkoj analizi po načelima klasičnog portreta. Skulpture i slike Karin Grenc ogledalo su dodira neba i zemlje, utočište u zagrljaju duhovnosti. Ostvarenja su osmišljena u vegetaciji sjećanja na Edenski vrt, u drvetu išibanog trajanjem, s obećanjem obnavljanja. I svjetlom. Svetaca“.

Mons. Sente prihvatio je Špljarićevu likovnu kritiku te dodao kako njemu svećeniku umjetnost, na osobit način ovakva, pomaže u boljem razumijevanju i tumačenju objave Božje. Promatrajući crvom izbušenu cjepanicu kojoj je umjetnica svojim umjetničkim nadahnućem utkala svakom promatraču jasne konture lica svetog Leopolda Bogdana Mandića kao da nas podsjeća na daleko veću stvarnost koja se događa u odnosu čovjeka i Boga. Naime u našim krhkim, pa i grešnim tijelima Bog svojom božanskom dobrotom jasno ocrtava svoju božansku ljepotu, kazao je između ostalog mons. Sente.

Prije samog otvaranja nazočnima se obratio umjetnik Botteri kazavši kako su pred njima likovi svete Hrvatske, likovi hrvatskih duhovnih legendi. „Svaki od njih dao je svoj život Bogu za hvala i slavu Bogu, te na ponos svome rodu. Osim ovih predstavljenih ima ih još mnogo kojima je ovdje mjesto. Bio sam oduševljen slušajući Poljake kako su na dan smrti pape Ivana Pavla II. vikali ‘santo subito’ (svet odmah). Ne znam koliko mi Hrvati u tom smislu vičemo ‘santo subito’, ali imamo itekako puno razloga, odnosno puno duhovnih velikana. U prvom redu to je Stepinac koji je ponikao u ovom kraju, kojega sam gledao na odru kao sjemeništarac. Iako je tijelom preminuo živoga ga nosimo u srcu, no malo smo pretihi. A sveci ne trpe samozatajnost. Treba vikati o njima. Mnogi su gluhi, mnogi su slijepi, neki namjerno. Još uvijek ima onih koji su zataškavali i mučili svete, na žalost neki to čine i danas. Stoga ovakvi susreti vrijede zlata u prenesenom smislu riječi. I ovaj dvorac može biti začaran u paučini, a zapravo ovdje se događa život, ovdje se događa bilo kulture i duha i našeg susretanja“, kazao je između ostalog prof. Botteri.

Karin Grenc, kiparica i slikarica iz Splita, izrazila je oduševljenje što prvi put može izlagati svoja djela upravo u dvorcu, zahvalila svim organizatorima te pozvala okupljene da promatrajući njezina djela pokušaju doživjeti onu istu milinu i blagost koju je ona osjećala stvarajući umjetničke prezentacije hrvatskih duhovnih velikana.